Magazin
NELEGALNA GRADNJA: HOĆE LI JOJ DOISTA SADA DOĆI KRAJ?

Državni udar na bespravne vile i vikendice!
Objavljeno 9. ožujka, 2013.

Nakon što ih je onomad novoizabrana vlast 2001. godine odlučila poslati na dotad, činilo se, nedodirljive bespravno sagrađene vile i vikendice, pa isto u manjoj mjeri ponovila 2002. godine, a iduća vlada 2006. otvorila i treći krug rušenja, sadašnja je vlast odlučila priču o nelegalnoj gradnji privesti kraju.

Dakle, državni bageri opet bruje. No, prije samog rušenja pokrenuta je akcija legalizacije bespravno sagrađenih objekata kojih je, ugrubo nabrojeno, oko 300 tisuća u cijeloj Hrvatskoj. Bespravnim graditeljima, sitnim i krupnim lovcima u mutnom, država je omogućila da uz propisanu naknadu ozakone ono što su mimo zakona sazidali.

Većina objekata bit će na kraju legalizirana što je, zbrajajući na kraju, potencijalne troškove i štete, pravilna odluka. S druge strane, činjenica je da će mnogi koji su godinama i desetljećima kršili zakone na kraju biti “nagrađeni” i profitirati, a usto “nabiti rogove” svim onim naivcima koji su gradili po zakonu, ishodeći sve potrebne dozvole i rješenja. Ipak, smisao cijele priče je popravljanje sveukupnog stanja u prostoru koje je u Hrvatskoj prilično loše. Naročito u priobalju koje je procvatom turizma postalo raj za divlju gradnju, ali i svim onim rezidencijalnim i kvazirezidencijalnim četvrtima velikih gradova, počevši od Zagreba i njegovih podsljemenskih zona, gdje su tranzicijski novobogataši i investitori dobrano uneredili prostor. Problem bespravne gradnje zapravo je višestruko složen i u njemu se krivnja ne može pripisati samo bahatim graditeljima ili investitorima nego i lokalnoj samoupravi koja je nerijetko žmirila na očigledne slučajeve devastacije prostora, što je najočitije na primjeru otoka Vira o kojem ćemo više u drugom dijelu teksta.

BOLJE LEGALIZIRATI

Legalizacija bespravno sagrađenih objekata, kao i rušenja onih koje je nemoguće legalizirati ili to njihovi vlasnici zbog nekog razloga ne žele, odvija se pod paskom Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. Ministrica Anka Mrak Taritaš ističe kako je smisao legalizacije da ljudi postanu svjesni toga kako moraju graditi u zakonskim okvirima, te da se mora uspostaviti obrambena linija kako se takvo što ne bi ponovilo.

- Činjenica je da imamo veliku količinu bespravno sagrađenih objekata u prostoru. Mogli smo jednostavno svi skupa zažmiriti na to i reći da je tako bilo do sada, pa neka bude i dalje ili probati napraviti operativni zakon i njime omogućiti da se velika većina tih zgrada legalizira bez ambicije da to budu sve zgrade - kazala je ministrica, gostujući nedavno u emisiji Hrvatskog radija “U mreži Prvog”. Više puta je ponovila da se nije obrazovala za arhitekticu kako bi rušila nego gradila.

Iz njezinog ministarstva ovih je dana priopćeno kako su do kraja prošle godine, kada je istekao rok za podnošenje zahtjeva, upravni odjeli u županijama i gradovima zaprimili 86.743 zahtjeva za legalizaciju bespravno sagrađenih zgrada, za koje je prethodno doneseno rješenje o rušenju. Što se tiče ostalih nezakonito sagrađenih zgrada za koje još nisu donesena rješenja o rušenju, rok za podnošenje zahtjeva za legalizaciju teče do 30. lipnja ove godine.

VIR DIVLJE GRADNJE

Novi krug rušenja započeo je sredinom prošloga mjeseca u ovdašnjem carstvu bespravne gradnje, na otoku Viru, koji je odavna sinonim za to. Vir je u ovdašnjim okvirima doista urbanistički fenomen, ali u lošem smislu. Na samo jednoj petini tog nevelikog otoka, na prostoru od oko četiri četvorna kilometra, zgusnulo se više od deset tisuća objekata, mahom vikend-kuća, od kojih je čak 8.000 bespravno sagrađeno!

No, Vir nije fenomen divlje gradnje iz nekih socijalnih razloga. Ondje su unatrag četiri desetljeća nelegalno sagradile kuće mnoge znane javne osobe. “Objekte bez građevinske dozvole su kupovali ili gradili svoje kuće, također bez uredne dokumentacije, pripadnici najprije jugoslavenske, a zatim i hrvatske elite”, ističe se u tekstu o fenomenu Vira objavljenom ovih dana u Slobodnoj Dalmaciji. Budući da se fenomen Vira već godinama medijski secira, široj javnosti znani su mnogo poznati vlasnici tamošnjih kuća za odmor: Zdravko Tomac, Anto Đapić, Darko Milinović, bivši ministar obrane Pavao Miljavac, predsjednik Uprave HEP-a Zlatko Koračević, predsjednik Uprave Podravke Zvonimir Mršić, bivši ministar poljoprivrede Zlatko Dominiković, jedan od čelnika Atlantic Grupe Zvonimir Brekalo, Sanaderov spin doktor Ratko Maček, bivši saborski zastupnik HSLS-a Bolta Jalšovec, gradonačelnik Vukovara Željko Sabo, saborski zastupnik HDSSB-a Boro Grubišić i njegova kolegica iz HDZ-a Mirjana Brnadić, novinarka Dijana Čuljak, general Marko Lukić, pjevač Alen Islamović... Sve odreda javni uglednici koji sigurno nisu imali financijskih razloga izbjegavati zakone i čekati posljednji čas za legalizaciju svojih kuća ili kućerina na Viru.

Masovna i bespravna gradnja na Viru nije se dogodila tek tako, kao što i sam otok, ni po čemu posebniji od ostalih u zadarskom arhipelagu, nije slučajno postao ovdašnjim carstvom bespravne gradnje.

URBANISTIČKI PAKAO

Početak kontroverznog urbanističkog fenomena na Viru seže u drugu polovinu 70-ih godina prošloga stoljeća kada su ondašnje jugoslavenske vlasti odlučile graditi nekoliko nuklearnih elektrana. Jedna od važnih lokacija bio je Erdut pokraj Osijeka, a druga upravo Vir. Tada je taj otok bio siromašan, s jedva tisuću mahom starih stanovnika, bez turističkih kapaciteta i izgrađene infrastrukture. Takav se činio idealnim za realizaciju fiks-ideje o nuklearki na obali Jadrana. Možda bi tako i bilo da tadašnje direktoru virske poljoprivredne zadruge i neformalnom šefu otoka Josi Gržeti, kojeg su kasnije prozvali kraljem Vira, nije sinula ideja kako da otok sačuva od ambicioznog “nuklearnog” nauma. Ostvarenje ideje bilo je to lakše zbog specifičnog statusa otoka. Ondje, naime, država nije bila vlasnik ni jednog četvornog metra. Cijeli otok bio je u vlasništvu 89 obitelji kojima je to pravo omogućio austro-ugarski car Franjo Josip početkom prošloga stoljeća, davši nekadašnjim kmetovima s Vira parcele koje su dotad obrađivali za drugoga. Prema Gržetinoj ideji, mještani su počeli prodavati svoje parcele po iznimno niskim cijenama u ono vrijeme kada je san gotovo svakog građanina bilo posjedovanje nekakve kućice pokraj mora. Vir je tako postao rajsko mjesto za mnoge koji su ga ubrzo pretvorili u urbanistički pakao. Ali, prvobitni cilj bio je ostvaren. Gotovo obnoć (pre)izgrađeni i preko ljeta prenapučeni otok više nije bio poželjna lokacija za gradnju nuklearne elektrane. Lošim rješenjem spriječeno je još gore – uvjereni su i danas mnogi Virani. Otok je u ono vrijeme bio u sastavu općine Zadar gdje su tamošnje službe, ponajprije građevinska inspekcija, morale znati i imati na oku što se događa na Viru. No, uglavnom se žmirilo na oba oka dajući time prešutni blagoslov divljoj gradnji. Nisu ondje pohrlili samo Osječani i Hrvati. Većina vikendica na rtu Kozjak pripada Slovencima, dok su na sjevernom dijelu otoka uglavnom vikendice Austrijanaca i Mađara.

NAKNADNA PAMET

Bijes Virana navukao je poznati splitski arhitekt Jerko Rošin, bivši HDZ-ov zastupnik i intimus Ive Sanadera, kada je 2006. godine došao na otok u svojstvu predsjednika Vladinog Savjeta za prostorno planiranje te tamošnju divlju gradnju nazvao ""kancerogenim tkivom koje metastazira hraneći se strukturom otoka". Premda netaktična, Rošinova primjedba bila je istinita i zapravo preporuka Viranima da bi napokon trebali promijeniti javnu percepciju svoga otoka i napokon ga pretvoriti u urbanistički kultivirano turističko mjesto bez krimena divlje gradnje.

Međutim, Vir je prilikom svake dosadašnje akcije rušenja bespravno sagrađenih objekata uvijek bio na udaru. Posljednji put 2006. kada su srušena 103 objekta, dok je za petstotinjak izdano rješenje o uklanjanju. Načelnik općine Kristijan Kapović kazao je u povodu početka aktualne akcije rušenja, počete upravo na Viru, kako je lokalna vlast ovaj put apsolutno uz bespravne graditelje. Spočitavši državi “naknadnu pamet” kazao je kako je upravo ona (država) “najprije poticala bespravnu gradnju, a onda je sankcionirala”. Poticala ju je, kaže, dajući priključke za struju i telefon, a onda je odlučila rušiti bagerima. Ipak, kaže Kapović, napokon je donesen zakon za koji su se najviše zalagali upravo Virani. Štoviše, smatra ga čak i preliberalnim jer omogućava legalizaciju čak i bespravno sagrađenih objekata izvan građevinske zone.

U ZAKONSKOM ROKU
I Đapić krenuo u legalizaciju

Još jedan kandidat za gradonačelnika Osijeka i bivši šef pravaša Anto Đapić vikendicu je gradio početkom prošlog desetljeća. Riječ je o katnici koja je u postupku legalizacije i Đapić nije zabrinut za svoju nekretninu. “Sve sam napravio prema zakonskoj regulativi i na vrijeme poduzeo sve pravne radnje”, kaže. Saborski zastupnik HDSSB-a Boro Grubišić kuću na Viru kupio je kao liječnik 1996., i to od ušteđevine. “Kupio sam već gotovu kuću do koje sam samo nadogradio garažu, te uredno platio porez i uvođenje struje, a moja vikendica nikada nije ni bila predmet eventualnog rušenja, jer je dovoljno udaljena od mora. Pitao sam ministra Vrdoljaka zašto sam morao platiti porez ako se to sada smatra nelegalnim, a i u Saboru sam sugerirao da bi državi bilo pametnije sada zaraditi od legalizacije nego ići u rušenje”, rekao je Grubišić, koji je angažirao geodete i arhitektonski ured kako bi na vrijeme podnio zahtjev za legalizacijom.(N.Z.E.)

8.000

bespravno sagrađenih objekata je na otoku Viru

OSJEČKA ENKLAVA
Vrkić se među prvima okućio na Viru

Na Viru postoji cijela osječka enklava. Dio naselja od četiri ulice s ukupno pedesetak kuća, kolokvijalno je nazvan Osječko naselje. Poznato je kako je među Osječanima pionir kupnje jeftinih parcela, a zatim i gradnje bez građevinske dozvole u 80-ima, bio Ivica Vrkić, sada kandidat Kukuriku koalicije za gradonačelnika Osijeka, u međuvremenu obnašatelj niza visokih i važnih dužnosti u Osijeku, Slavoniji i državi. Počinjući kampanju za gradonačelnika priznao je da ima montažni objekt na Viru, u postupku legalizacije. “Riječ je o kući od 50 četvornih metara sagrađenoj prije 40 godina i moram priznati kako se nisam bojao rušenja, jer u slučaju i da do toga dođe, ja bih vikendicu kao montažni objekt složio i preselio”, kaže Vrkić, čija je vikendica na Viru jer je tamo veliko zemljište posjedovala njegova teta. Vrkić se među prvima iz Osijeka okućio na Viru, a nakon njega i mnogi drugi iz ondašnje i sadašnje osječke odvjetničke, političke, poslovne i ine kreme. Većina će ih, uključujući njega, tek sada, u zadnjem roku, legalizirati svoje kuće za odmor.

POSAO ZA DIVOVE
Najviše u Zagrebu i uz more

Uklanjanje građevina koje se ne legaliziraju bit će obavljeno u fazama. U prvoj će se uklanjati zgrade, njih 1.462, koje se ne koriste za stanovanje. Inače, najviše zahtjeva za legalizaciju zaprimljeno je u Gradu Zagrebu (12.456), a zatim u Zadarskoj županiji (11.767). Slijede Splitsko-dalmatinska županija s 7.960 zahtjeva, Primorsko-goranska s 6.432 i Istarska županija s 3.728 zahtjeva. U Zagrebu je najviše bespravno sagrađenih kuća s rješenjem za rušenje čiji se vlasnici nisu odazvali pozivu na postupak legalizacije.

“Kralju Vira” Josi Gržeti u drugoj polovini 70-ih sinula je ideja kako da otok sačuva od ambicioznog “nuklearnog” nauma

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana