Tužno je u Baranji. U regiju koja je nekada bila pravi mali raj na zemlji, konačna postaja desetaka i desetaka “vlakova bez voznog reda” i koja je izdašno opskrbljivla cijelu bivšu državu te bila nadaleko poznata žitnica, više nitko neće.
Dapače. Iz nje odlaze. Egzodus, gotovo kao iz proteklih stoljeća, kada su ljudi trbuhom za kruhom odlazili iz Dalmacije, kršnih područja i otoka, zabilježili su svi mediji. Stotine, većinom mladih, krenule su u nepoznato. Put Kanade. Situacija se pomalo primirila, ali mladi i nadalje “kemijaju” kamo će otići.
- Mora biti bolje, jer gore ne može - jedan je od komenatara koji se mogu čuti na baranjskim ulicama, a onaj drugi sasvim je suprotan. Može li, zapravo, biti gore od onoga što je posrijedi?
Pogledajmo samo razdoblje od početka prošle godine do danas. Za 365 dana zatvoren je golem broj radnih mjesta. Ako se nastavi takvim tempom, vrlo brzo se može dogoditi da u Baranji bez posla bude toliko ljudi koliko ih živi u jedinom baranjskom gradu - Belom Manastiru. U samo godinu dana, naime, broj nezaposlenih Baranjaca povećan je za 800, a u istom razdoblju nije bilo masovnijeg zapošljavanja. Samo od početka siječnja do kraja veljače broj nezaposlenih Baranjaca veći je za 300-tinjak. Krajem prosinca, naime, u evidenciji belomanastirske ispostave Zavoda za zapošljavanje bilo ih je 6.509, petnaestak dana poslije nešto manje od 6.700, a ovih dana 6.800. Kada se broju nezaposlenih doda još 100-tinjak sudionika javnih radova, koji će vrlo brzo opet na Zavod, dolazimo do još poraznijeg podatka. Nije teško izračunati da se tijekom siječnja, prosječno, broj nezaposlenih svakodnevno povećavao za deset, što je više nego zabrinjavajuće.
- Investitori nas zaobilaze i tu se ne može ništa. S nekoliko investitora bili smo prisiljeni raskinuti već potpisane ugovore jer godinama na dodijeljenom im zemljištu u poslovnoj zoni ne samo što nisu nikoga zaposlili nego nisu zabili ni jednu lopatu - slikovito opisuje stanje gradonačelnik Belog Manastira, Ivan Doboš, podsjećajući i na već gotovo dogovoren posao s tvrtkom Zovko, koja ipak nije sagradila tvornicu traktorskih prikolica i benzinsku postaju.
SOCIJALA RASTE
“Zaglavili” su zbog Škrobare u stečaju, pa im je Baranje, vjerojatno, pun kufer.
- Svijetla točka, ako se tako može nazvati, najave su da će se Vlada RH intenzivnije početi baviti mjerama stimuliranja zapošljavanja na područjima od posebne državne skrbi - ističe gradonačelnik grada čijih je više od 1.800 stanovnika trenutačno bez posla. Njima treba dodati više od 2.500 umirovljenika, učenike, studente i djecu, tako da se može zaključiti da izjave o afričkoj stopi nezaposlenosti i nisu daleko od istine.
Slične se priče provlače kroz cijelu Baranju. Poražavajući su i podaci Centra za socijalnu skrb Beli Manastir, prema kojima socijalnu pomoć prima gotovo 4.500 Baranjaca (1.800 obitelji), od kojih više od 2.500 radnosposobnih, a nezaposlenih.
- Broj korisnika je u porastu, a kada završi posljednja tura javnih radova, bit će ih još više - tvrde u Centru, čiji ravnatelj, Đimi Fuštin, tvrdi da je pomoć za uzdržavanje najčešće konzumirana pomoć u sustavu socijalne skrbi.
- Zakonska osnovica je 500 kuna pomoći za uzdržavanje i ona se mijenja ovisno o broju članova obitelji, dobi i drugim čimbenicima. Centar mjesečno troši oko 2,8 milijuna kuna za isplate svih vrsta pomoći i naknada, što je povećano u odnosu prema prethodnom razdoblju, a pretpostavljam da će se povećati i u 2013. godini - upozorava Fuštin.
SPAS JE NA MORU
Doduše, među socijalom vjerojatno ima i onih koji traže posao a mole boga da ga ne nađu. Odlazeći korak dalje, Fuštin napominje da je problem i ekipiranost Centra, jer prema sadašnjem standardu i opsegu posla manjka devet stručnih radnika, a s obzirom na to da je Vlada RH zabranila novo zapošljavanje, ne mogu računati na pojačanja.
Vratimo se nezaposlenima, točnije, njihovoj strukturi. Od ukupnog broja osoba bez posla njih približno 1.050 nikada nije radilo. I nadalje zabrinjava činjenica da ne privređuje 3.600 mladih ili relativno mladih ljudi, životne dobi od 20 do 44 godine, dok će teško ili, vjerojatnije, nikako, naći posao gotovo 1.800 starijih od 50 godina. Kako bi i našli kada poslodavci tek s vremena na vrijeme traže radnike. Zanimljivo zvuči činjenica da smo prije nekoliko dana na stranici MojPosao.net pronašli samo jedan “baranjski” oglas, onaj koji je objavila biljska tvrtka Moto nautika, a koja je tražila jednog - brodomehaničara.
Ni obrtnicima ne cvjetaju ruže. Broj registriranih obrta u Baranji već je duže vrijeme oko 450, ali je u njima manje zaposlenih. Kako ističu vlasnici manjih, kvartovskih trgovina, u vrijeme kada se očekuje zarada, obično uoči većih blagdana, “prorade” bonovi, koji potencijalne kupce jednostavno tjeraju u velike trgovačke lance, velikim akcijama sposobne privući kupca i cijele godine. Stoga nije ni čudno što se u Belom Manastiru slične trgovine mogu nabrojiti na prste jedne ruke. Donedavno se, uz Konzum, Billu i Lidl, “držao” Biljemerkant, ali nakon stečaja, sam bog zna hoće li nekoliko desetaka trgovaca iz Baranje ostati u poslu ili će samo “popraviti” brojno stanje Zavoda za zapošljavanje.
Sve donedavno Baranjce je bio strah od probijanja takozvane psihološke barijere od 6.000 nezaposlenih. Barijera je poprilično probijena, a sve vodi tomu da će nezaposlenih biti i više od 7.000. Na svu sreću, stiže Uskrs i početak nove turističke sezone. Pravi mali kontingent Baranjaca već je spremio kofere i čeka poziv. S mora. Radit će tamo kao crnci nekoliko ljetnih mjeseci, dobrano se uznojiti i vratiti kući s bar kakvom-takvom zaradom. Koja će onda vrlo brzo biti potrošena, uglavnom na režije i puko preživljavanje.
OČEVIDNIK HGK KAO DOKAZ
Na bubnju vrijedne nekretnine
Još jedan dokaz teško socijalnog stanja u Baranji je i Očevidnik Hrvatske gospodarske komore. Prema njemu, na području Baranje, u raznim ovršnim postupcima, prodaju se nekretnine u vrijednosti od gotovo šest milijuna kuna. Budući da se očevidnik vodi o svim nekretninama koje se prodaju u ovršnom postupku, dok su pokretnine upisane samo ako su procijenjene na više od 50.000 kuna, vrijednost ovršnih postupaka sigurno je znatno veća, minimalno za bar milijun kuna. Sasvim jasna ilustracija u kakvim su financijskim dubiozama u ovom trenutku Baranjci.
STRAH OD PLJENIDBE
Ovrhama ipak podliježu svi
Udaru prisline naplate podliježu svi, pa tako i jedan poznati baranjski političar, protiv kojega je jedan mobilni operater poslao ovršni prijedlog za pljenidbu, a sve zbog neplaćenih telefonskih računa u iznosu od približno 600-tinjak kuna. No bez obzira na činjenicu što je riječ o baranjskom političaru, financijski se ne može trpati u isti koš s “ostatkom puka”, pa je vjerojatno riječ o nekom nesporazumu ili zaboravnosti, jer račun od 600 kuna većina političara moža platiti - lijevom rukom. Inače, najvrjedniji ovršni postupak onaj je s belomanastirskog Općinskog suda “težak” nešto više od 2,2 milijuna kuna.