Objavljeno 27. veljače, 2013.
BABINA GREDA – I dok mljekari posljednjih dana proživljavaju pravu agoniju zbog pojavne aflatoksina u mlijeku i tvrde da su na koljenima, Marko Mrkonjić iz Babine Grede nema takvih problema.
- Vindiji uredno, svakoga dana isporučujem mlijeko, redovito se rade analize uzoraka i sve je u redu. A ne vidim razloga tako i ne bude. Stoku hranim zdravom hranom, potpuno suhom i nema govora o nekakvim gljivicama i plijesni. Za mene je to smiješna priča - ističe Mrkonjić. Sa suprugom Ljubicom već se godinama uspješno bavi mljekarstvom i uzgojem tovne junadi, te ratarskom proizvodnjom industrijskog i krmnog bilja. Mrkonjići su i u ovim, za mljekare turbulentnim vremenima, proširili svoju farmu, udvostručiti broj grla i povećali proizvodnju mlijeka. Trenutačno imaju 120 goveda, od čega 40 muznih krava. Iz njihovog dvorišta cisterne Vindije odvoze oko 650 litara mlijeka dnevno, uredno ga plaćaju i korektni su prema svojim kooperantima. S obzirom na to da bavljenje stočarstvom, bez obradivih površina na kojima bi se proizvodila hrana za stoku, nema smisla, a da Mrkonjići obrađuju čak 120 hektara, proširenje proizvodnje bilo je, kažu, logična odluka. "Mislim da mljekarstvo ima perspektivu i da država treba pomagati mljekarima. Nije problem toliko ni u otkupnoj cijeni, kakva je takva, mogla biti i veća. Najveći problem je neisplata potpora i premija za mlijeka koje su nama proizvođačima od presudnog značaja”, upozorava babogredski mljekar. A na imanju Mrkonjićevih radi se od ranog jutra do mraka, ali ni rezultati ne izostaju jer proizvode dosta svoje hrane. Jedno vrijeme bili su orijentirali na ratarstvo, no uzgoj stoke ponovno je preuzeo primat. "Prije nekoliko godina vratio sam se govedarstvu, jer računam da će mi se više isplatiti ako stočnu hranu ulažem u svoja goveda nego da je prodajem. Na površinama koje obrađujem mogu proizvesti dovoljno hrane i ne moram ništa kupovati osim koncentrata i primjesa. Ne strahujem za budućnost i zbog toga sam i proširio farmu. Ali što je danas zapravo sigurno? Za koju se proizvodnju može reći da će dugoročno biti sigurna i isplativa? No, ako bi se tako gledalo, nikada ne bismo išli naprijed jer posao poljoprivrednika je veliki rizik", poručuje Mrkonjić.M.Lešić Omerović
Preživio unatoč poplavi i suši
- Ja osobno do kupnje ovih novih grla nisam imao kredit, ali većina seljaka uvalila se u proširenje, gradnju i opremanje farmi, kupnju traktora i radnih strojeva, a sada sve to treba vraćati - ističe.
Dodaje da je i on prije tri godine bio u velikim problemima, kada su mu poplave, koje su poharale babogredski atar, načinile velike štete na usjevima, prema procjenama, čak pola milijuna kuna. Dodatan udarac bila je i katastrofalna suša koja je lani desetkovala urod, no Mrkonjići se ne predaju i svojim primjerom pokazuju da se i od poljoprivrede može pristojno živjeti.