Objavljeno 25. veljače, 2013.
U Švicarskoj i Švedskoj elektrosenzibilnost je već priznata kao bolest
Iako je u Švicarskoj i Švedskoj već priznata kao bolest, a u Italiji i Francuskoj oboljeli imaju i svoja utočišta, u Hrvatskoj još gotovo nitko ne zna za oboljenje pod nazivom elektrosenzibilnost i, nažalost, takvi pacijenti se najčešće smatraju psihički oboljelima.
Riječ je o bolesti koja se još naziva i elektroalergija ili bolest mikrovalova, a jednostavno znači da oboljeli ne mogu biti u blizini bilo kakvog elektromagnetskog polja, tj. da ne mogu gledati televiziju, slušati radio i pričati na mobitel. Iako su priče o oboljelim do sada stizale samo iz Velike Britanije i Francuske, ovih dana sa svojom se pričom javnosti obratila i 44-godišnja Osječanka, inače profesorica stranih jezika, koja je zbog ove bolesti već duže vrijeme na bolovanju.
- Prve simptome dobila sam još prije 20 godina, kada sam zbog intenzivnih vrtoglavica prošla sve moguće pretrage, ali liječnici nisu mogli ustanoviti što mi je. No, posljednjih godina moji su problemi kulminirali pa mi danas smeta televizor, fiksni telefon, a posebice sam osjetljiva na blizinu mobitela. Simptomi koje osjećam su intenzivno lupanje srca, vrtoglavice, peckanje, svrab, trnu mi ruke i noge, osjećam se kao da sam u snu i da je sve oko mene nestvarno, te da ću od užasa umrijeti - priča ova žena, koja zbog neshvaćanja okoline želi ostati anonimna (podaci poznati redakciji, nap.a.).
Dijagnoza koju su liječnici postavili ovoj Osječanki je stres i anksioznost, a okolina je pokušava uvjeriti kako se sve događa samo u njezinoj glavi, te si sve umišlja.
- Najviše bih voljela i sama vjerovati da je sve na psihičkoj bazi i da si umišljam, ali stanje mi je sve gore. Najradije bih se sakrila u Faradayev kavez. Rado bih otišla i na neki pusti otok, ali ne znam kako do njega doći, jer sam prilikom posljednjeg putovanja autocestom doživjela vrlo mučno iskustvo napada iznimne alergije na licu i lupanja srca. Pokušala sam doći do karte na kojoj bi se vidjelo gdje su sve u Osijeku postavljeni mobilni i slični odašiljači, no ti podaci su nedostupni. Voljela bih kada bi ovim člankom netko prepoznao da i sam ima iste simptome, te da razmijenimo iskustva i eventualno osnujemo udrugu oboljelih. Ovo je bolest o kojoj se još jako malo zna, a vjerujem da osim mene ima još ljudi koji pate, posebice danas, kada su elektromagnetski valovi svuda oko nas u nenormalnim količinama - zaključuje ova Osječanka.
Nefreteta Z. EBERHARD
ETFOS MJERI ELEKTROMAGNETSKA ZRAČENJA OKOLIŠA
Osječki Elektrotehnički fakultet od prošle godine ima Laboratorij za ispitivanje neionizirajućeg (elektromagnetskog) zračenja u okolišu. No, konkretna mjerenja za grad Osijek još nisu rađena, pa za sada nisu uočena ni neka odstupanja od dozvoljenih parametara. No, na ETFOS-u napominju kako svaka tvrtka ili privatna osoba može naručiti mjerenje zračenja u svom objektu ili na otvorenoj površini, a ova usluga stoji nekoliko tisuća kuna. Iako osječki inženjeri elektrotehnike kažu da nikada još nisu čuli za bolest elektrosenzibilnosti, upozoravaju i kako je ljudski mozak još uvijek neistraženo područje, pa ne isključuju mogućnost ovakve bolesti.
Žive u kući bez struje i u pećini
Najpoznatiji slučajevi elektrosenzibilnosti svakako su oni Britanke Janice Tunnicliffe, koja je čak i prozore na kući morala prekriti specijalnim materijalom koji odbija elekromagnetske valove, a živi u kući bez struje. Francuskinja Anne i Bernedett već nekoliko godina živi u pećini jer ne podnosi nikakvu vrstu elektromagnetskog zračenja.
dIJAGNOZA
koju su liječnici postavili ovoj Osječanki je stres i anksioznost