Za koju godinu jedini baranjski grad, Beli Manastir, dobit će rekreativno-izletničko-zabavno područje smješteno na samo nekoliko minuta vožnje od središta grada, a ipak dovoljno daleko od uobičajene gradske vreve.

Riječ je o budućem kompleksu uz Šećeransko jezero, koje je do sada služilo isključivo ribičima i tek manjem broju ljubitelja prirode ili rekreativaca, koji su provodili slobodno vrijeme šećući oko njega, a ljeti se nekad u njemu i kupajući.

Inače, povijest te vodene površine, svojevrsnog umjetnog jezera, vrlo je zanimljiva. Iskopano je početkom 20. stoljeća i služilo je za potrebe nekadašnje beljske Tvornice šećera. U vrijeme kada je Tvornica šećera u okolici uzgajala povrće voda iz jezera koristila se i za navodnjavanje.

Jezero se prostire na približno tri hektara, a napaja se iz obližnje rijeke Karašice (koja protječe na dvadesetak metara zapadno od jezera), čime je riješen problem opskrbe svježom vodom. Međutim, jezero trenutačno nije ni u kakvoj "industrijskoj" funkciji, jer je mirna reintegracija Baranje za jednu od posljedica imala gašenje beljske šećerane. Nažalost, ni jedina hrvatska škrobara, predviđena na mjestu bivše šećerane, nije nikada zaživjela, pa voda iz jezera nije trebala nikakvoj industriji.

Do prije Domovinskog rata, čega se sjećaju nešto starije generacije Belomanastiraca i stanovnika okolnih naselja, u jezeru se čak i kupalo, ali je taj običaj već polako pao u zaborav. O stavljanju jezera u turističko-zabavnu funkciju počelo se intenzivnije razmišljati prije pet godina. Podsjetimo, tadašnje gradsko čelništvo planiralo ga je izmuljiti i “uglancati” njegovu okolicu. U to su vrijeme sve zemljišne čestice još bile u vlasništvu Belja, ali je to brzo riješeno. U lipnju 2008., naime, direktor Belja Goran Pajnić i tadašnji belomanastirski gradonačelnik, dr. Davorin Bubalović, potpisali su ugovor o zamjeni nekretnina na području Belog Manastira, što je tada predočeno nastavkom dobre suradnje Belja i Grada. U gradskom vlasništvu tako su, između ostaloga, završili Šećeransko jezero, službenog naziva Lajmir, i čestice kod gradskog stadiona. Belje je, zauzvrat, dobilo poljoprivredne površine. Zadovoljne su bile obje strane. Belje zbog mogućnosti proširenja proizvodnje, a belomanastirski gradski čelnici zbog mogućnosti za pretvaranje jezera u rekreativni kompleks. Važna je, doduše, bila i darovnica za česticu kod gradskog stadiona, jer bez nje ne bi bila moguća gradnja planiranog novog zdanja na mjestu starog. Treba podsjetiti i na Pajnićeve riječi, koji je tada istaknuo da u vlasništvu Belje ima još nekretnina koje mu ničemu ne služe, a koje su spremni prenijeti u vlasništvo onoga tko ponudi kvalitetan program. Tako će se, dodao je, omogućit kvalitetniji život Baranjcima, kao i beljskim radnicima.

Nešto poslije pokazalo se da ni od jezera ni od stadiona, za sada, nema ništa. Nakon godinu dana od potpisivanja ugovora došli su lokalni izbori, a novi gradski oci muku su mučili s nekim drugim stvarima. Trebao je proći gotovo cijeli mandat, koji istječe u svibnju, da se opet zakotrlja cijela priča. Na sreću Belomanastiraca, u “predigri” za ostvarivanje svojih ciljeva, bar onih oko jezera, uspjeli su. Kažemo “predigri” jer je potrebno još dosta truda i vremena da bi planovi bili u cijelosti i realizirani. No preduvjet za realizaciju planova, a riječ je o novcu - postoji. Osiguran je iz EU fondova. U prosincu prošle godine, naime, predstavnici gradova Belog Manastira i Belišća, županijske Agencije za razvoj te Hrvatskih voda s hrvatske odnosno grada Mohača s mađarske strane potpisali su u zgradi mohačke gradske uprave partnerski sporazum kojim su dogovoreni detalji i uvjeti provođenja zajedničkog projekta nominiranog u okviru IPA prekograničnog programa Mađarska - Hrvatska 2007.-2013.

Cijeli projekt koji je odobrila EU komisija “težak” je dva milijuna eura, Beli Manastir će inkasirati 310.000 eura, a vrijednost investicije koju će u gradu provoditi Hrvatske vode približno je 263.000 eura. Spomenutih 310.000 eura bit će upotrijebljeno upravo za uređenje Šećeranskog jezera i njegove šire okolice.

- Bit će izgrađena 3.900 metara duga biciklistička staza krunom nasipa kod rijeke Karašice, postojeća zgrada bit će rekonstruirana u nadzorno-informativni centar, koji će, pak, biti u funkciji turističke ponude jezera i grada u cjelini. Na mjestu stare brane između jezera i Karašice planirano je biciklističko odmorište, a kompleks će imati skatepark i ostale sadržaje - priča gradonačelnik Belog Manastira, Ivan Doboš, ističući da će u bliskoj budućnosti Šećeransko jezero i njegova okolica biti idealno mjesto za odmor, rekreaciju i brojna zabavna događanja.

Uvidom u idejno urbano rješenje cijelog kompleksa, osim elemenata koje je naveo gradonačelnik Doboš, vidljivi su i brojni drugi sadržaji. Konkretno, između ostalog, u kompleksu je planiran i biciklistički park, kao i teren za odmor i roštiljanje, dio područja iskoristit će se za sportski ribolov, dio za druge rekreativne sadržaje, odnosno dječje igralište i sjenice, a na “špicu” jezera trebao bi biti prostor za ugostiteljsko-turističke namjene s vidikovcem.

- Početak provedbe projekta dogovoren je za ovaj mjesec, a rok za izvedbu radova je 20 mjeseci. Moram dodati da je Grad i prije potpisivanja partnerskog sporazuma krenuo u pripreme za izgradnju budućeg rekreacijskog centra - kaže Doboš, objašnjavajući kako je prokopan kanal koji Šećeransko jezero spaja s novim jezerom, nastalim nakon iskopavanja.

Osim toga, od Ministarstva poljoprivrede Grad očekuje suglasnost za određene poljoprivredne površine koje graniče s jezerom, na kojima je planirano provesti još neke zahvate.

Sve u svemu, čini se da većih prepreka za realizaciju planiranog ne bi smjelo biti. No, treba uvijek biti oprezan, jer nije rijetkost da propadne gotovo realiziran projekt. U gradskoj upravi potvrđuju da prepreka doista nema, osim eventualno onih tehničkih, koje se, naravno, mogu i trebaju riješiti. Novac je, tvrde, osiguran, a u ova vremena on je najveća, ako ne i jedina prepreka.