Najava ostavke pape Benedikta XVI. mnoge je šokirala, izazivajući osjećaj nevjerice, uz logično postavljanje pitanja, je li tako nešto uopće moguće, pravno dopustivo, sa stajališta crkvenog kanonskog prava, pa i moralno prihvatljivo. Naime, naše nam iskustvo govori kako pape, poput većine preostalih svjetovnih monarha, kraljeva, careva, kneževa, velikih vojvoda, sultana i emira, obično umiru na svom “radnom mjestu”, simbolički rečeno, s krunom ili tijarom na glavi. Danas živući naraštaji građana i vjernika zasigurno pamte da su na takav način na onaj svijet otišli i Ivan XXIII. zvani Dobri (1958.-1963.), reformator i sazivatelj Drugog vatikanskog koncila, i Pavao VI. (1963.-1978.), kojega pamtimo po tome što je u audijenciju primio Josipa Broza Tita, jedinog komunističkog državnog poglavara koji je pohodio Svetu Stolicu i s njime sklopio konkordat, koji se, doduše, nije tako zvao, te papa Ivana Pavao II. (1978.-2005.), koji je pomogao u rušenju komunizma i diplomatskim priznanjem spasio Hrvatsku od propasti, kao i mnogi njihovi prethodnici. Svi se još živo sjećamo s koliko je dramatike i emocija, ne samo bliskih suradnika i klerika nego i običnih ljudi, vjernika pa čak i onih koji to nisu, ispraćen voljeni i poštovani “papa Poljak”, Karol Wojtyla. Tim više, mnoge je iznenadila gesta pape Ratzingera, koji je odlučio ostatak života provesti kao umirovljenik. No, oni koji imaju dobro pamćenje, sjetit će se da je posljednjih godina svoje službe, o ostavci razmišljao i njegov prethodnik Ivan Pavao II. Zapravo, nije se dogodilo ništa neobično, sa stajališta kanonskog prava Katoličke crkve. Naime, i pape, kada osjete da, zbog tereta bolesti, pozne dobi ili nečega trećega, ne mogu više obavljati svoju zahtjevnu dužnost, mogu odstupiti s dužnosti. Posrijedi je kanonskopravni institut tzv. odreknuća od službe. Važno je znati da se pojmovi kao što su ostavka ili abdikacija, kada je posrijedi pontifex maximus, ne koristi. Institut odreknuća od službe, u Zakoniku kanonskog prava (Codex iuris canonici iz 1983., hrvatski prijevod objavljen je u nakladi Glasa koncila), spominje se u više kanona (188, 332 paragraf 2 te 416 – 430). Njima se propisuje što je to odreknuće od službe te što se događa kada je biskupska stolica ispražnjena (sede vacante). Papa je, nemojmo to zaboraviti, rimski biskup. Najvažniji je kanon 332, paragraf 2, koji izričito spominje mogućnost papinog odreknuća od službe. U njemu se kaže: “Ako se dogodi da se rimski prvosvećenik odrekne svoje službe, za valjanost se traži da odreknuće bude slobodno i da se očituje prema propisima, a ne traži se da ga tko prihvati”. Dakle, Papina “ostavka” posve je legalna. To je u ponedjeljak u programu Katoličkog radija potvrdio i crkveni pravnik iz Đakova mr. Mato Mićan, o čemu je izvijestila Informativna katolička agencija na svojoj internetskoj stranici. Prema riječima mr. Mićana, sada je prvi i osnovni zadatak vatikanske administracije izabrati novog papu. Dekan Kardinalskog zbora, stoga ima zadaću što prije sazvati konklave. Zanimljivo, Benedikt XVI. ne može sudjelovati u izboru svog nasljednika zato što ima više od 80 godina, što je dobni cenzus uveden za pontifikata Pavla VI.