ZAGREB – Nakon “Kukuriku” Plana 21, kojim je vladajuća koalicija osvojila vlast na posljednjim parlamentarnim izborima, sada i HDZ izlazi sa svojim gospodarskim planom koji za razliku od onog njihovih političkih protivnika ima jednu smjernicu manje.

Kako je prošao Plan 21 znamo, a kako će proći HDZ-ov tek treba vidjeti, jer da bi se on mogao primjenjivati, prvi i osnovni preduvjet je dolazak na vlast, a to nekoć najjača i najveća hrvatska politička stranka može tek za dvije i pol godine.

Smanjivanje najviše stope poreza na dohodak, uvođenje poreznih olakšica na različite oblike štednje, aktiviranje potencijala iseljene Hrvatske, neke su od 20 točaka gospodarskog programa HDZ-a koji je kreirao Đuro Njavro, osnivač i dekan Zagrebačke škole za ekonomiju i menadžment. Inače, dr. Njavro je bio sukreator i pisac gospodarskih programa HDZ-a u devedesetima u vrijeme Valentićeve i Matešine vlade, a hrvatskoj javnosti je ostao u sjećanju kao autor Zakona o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štednje (što je današnja vlast ukinula) te autor Zakona o dugoročnom financiranju stanogradnje (ideje koja je doživjela bezbroj izmjena i onda je neslavno i propala).

Kako su najavili u HDZ-u, taj bi program trebao biti i javno objavljen u sljedećih 15-ak dana, a nakon objave on će biti dan i građanima na uvid i na javnu raspravu.

Iz prvih, prilično općenitih smjernica koje su procurile u javnost, vidi se da bi RH ako se HDZ vrati na vlast preuzela mnoga gospodarska rješenja prema uzoru na današnju Njemačku. Naime, HDZ put prema oporavku ekonomije i izlasku iz krize vidi u smanjivanju poreznog opterećenja kroz uvođenje niza poreznih olakšica za građane i smanjivanjem najviše porezne stope na dohodak. Između ostaloga, program predviđa porezne poticaje za mirovinsku štednju i za dopunska zdravstvena osiguranja te za životna osiguranja i za kredite za školovanje djece. HDZ će vratiti i državne potpore za stambene kredite za mlade obitelji te povećati poticaje za stambenu štednju.

Paralelno sa smanjenjem poreznog tereta, HDZ planira rješenje deficita proračuna, ali u glavnim točkama o tome ne piše ništa konkretno. Štoviše, točka tri izrijekom kaže kako će se “bolje upravljati državnim dugom” (ma što to značilo), a točka 6 predviđa bolje iskorištenje EU fondova. Slično kao i u jednom SDP-ovom gospodarskom programu iz devedesetih u kojem je kao rješenje problema nezaposlenih pisalo: Zaposlenost treba povećati!

- Do promjene gospodarske situacije u Hrvatskoj neće i ne može doći sve dok ne dođe do potpune promjene ekonomske politike i dok se ne promijene sadašnje političke elite, jer potpuno je svejedno je li na vlasti SDP ili HDZ, taj koncept ekonomske politike je definitivno potrošen - kaže prof. Ljubo Jurčić.

Drugi veliki zaokret koji HDZ nudi kao rješenje jest promjena Čačićeva koncepta u kojem je država trebala biti glavni pokretač gospodarstva i investicija. HDZ predviđa ekonomski uzlet vraćanjem poduzetničke klime, a suprotno rješenju aktualne vlade, Karamarkov tim protivi se uvođenju poreza na imovinu te privatizaciji Croatia osiguranja, Hrvatske poštanske banke i Hrvatskih autocesta.

- Bojim se da je i ovaj put riječ samo o scenskim efektima pred lokalne izbore, jer je građanima potpuno svejedno je li to Plan 21 ili 20 - kaže predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. On podsjeća kako nitko u Hrvatskoj za proteklih 20-ak godina nije ponudio pravu strategiju gospodarskog razvitka nego se s vremena na vrijeme od izbora do izbora rade politički programi koji su kao i Plan 21 vladajuće koalicije najobičnija lista želja i obećanja.

- Hrvatska je zrela za nacionalni konsenzus oko stretegije razvoja koja će se temeljiti na socijalnim, ekološkim i tržišnim principima, s konkretnim provedbenim programima u kojima neće biti mjesta otpuštanjima radnika, rezanju prava građana i slično - naglašava Sever po kome bi se takva društvena koalicija stručnjaka i svih koji žele dobro Hrvatskoj trebala stvoriti ne zbog vlasti nego zbog nacionalnog spasa.

Potencijal za jačanje gospodarstva HDZ vidi ponovno i u iseljenoj Hrvatskoj, koju će tko zna koji put pozvati da se vrati, posebice djecu, da ulaže u domovinu, kupuje zemlju i nekretnine. Koliko se ozbiljno računa na dijasporu, pokazuje i namjera osnivanja Ministarstva povratka, koje je postojalo u devedesetima.