OSIJEK - “Nedjelja, prokleta nedjelja“, davno je te stihove u eter lansirao Aki Rahimovski. Uoči proljetne premijere u kojoj je u Gradski vrt došao Osijekov rezultatski “najgori neprijatelj“ Dinamo mnogi su mislili da će baš taj refren biti prikladan za opis onoga što će se te večeri dogoditi bijelo-plavima.

No, sve “žalosne sove“, srećom, opet su ostale razočarane. Osijekova mladost uspjela je nadmašiti samu sebe i na koljena baciti suparnika kojeg nisu bile u stanju pobijediti ni mnogo jače generacije osječke momčadi. Uostalom, Osijek je u Gradskom vrtu Dinamu više od jednog pogotka posljednji put zabio prije deset godina! Čarobna večer, bez ikakve dvojbe.

Trener Osijeka Stanko Mršić još jednom je pokazao da je otrov za Dinamo, ali ovaj put pozornost je usmjerio prema ljudima iz sjene.

- Moji pomoćnici Goran Popović i Tomislav Priegl su zaslužniji od mene za ovaj trijumf. I, jasno, igrači kojima treba pripasti slava - nakon susreta pričao je Osijekov trener koji je dobar dio tjedna prije utakmice proveo udaljen od momčadi zbog gripe.

Kod njega, ali ni kod njegovih pomoćnika nije bilo euforije. Izgledali su kao da je njihova momčad zabilježila još jednu običnu pobjedu u HNL-u. Osijekovi trijumfi nad Dinamom toliko su rijetki da su im se valjda zaboravili i veseliti. Iskreno, nismo sigurni koliki se broj mladića iz Kohorte kristalno jasno i sjeća posljednjeg Osijekovog trijumfa nad Dinamom. Davno je to bilo, još prije sedam i pol godina. Bilo je to drugo kolo, a bijelo-plavi su na startu popili gadnu porciju na Poljudu. Šest komada, a onda je došao Dinamo i ostavio kosti u Gradskom vrtu. Tada je osječki junak bio Joža Balatinac, a danas su to Branko Vrgoč i Domagoj Pušić. Njihovi su pogoci srušili Dinamo, ali duboki naklon zaslužuje cijela momčad. Igralo se disciplinirano, odgovorno i, ono najvažnije - kolektivno.

Dobro je rekao trener Stanko Mršić pred novinarima nakon susreta: “Vratili su osmijeh na lica navijača.” I to ne samo zbog pobjede nad državnim prvacima nego zbog perspektive koju nude. Jasno, ako će bar neko malo duže vrijeme ostati na okupu.

- Osvojili smo vrlo vrijedna tri boda, ali smo dobili i neke “nove” igrače - zadovoljno je trljao ruke Mršić.

Nije teško pogoditi na koga je ciljao. Prije svih na odličnog vratara Zvonimira Mikulića, pa na čovjeka odluke Domagoja Pušića, a trokut onih koje je Mršić “dobio” u tih 90 minuta zaokružuje najmlađi među njima - Josip Mišić. Usuđujemo se reći da se takav vezni igrač u Gradskom vrtu nije pojavio još od vremena Nenada Bjelice, a znate što je Osijek pod njegovim ravnanjem radio. Mišić je još golobrad i morat će teško raditi da bi mogao stati u istu rečenicu s Bjelicom, ali da se golemi potencijal vidi iz aviona nije sporno.

Uglavnom, bila je to večer u kojoj se optimizam definitivno vratio u blizinu osječkog prvoligaša. Trebali ste samo vidjeti sva ta sretna lica nakon susreta. Nakon te nedjeljne bajke NK Osijek opet ima perspektivu, a ona je strašno nedostajala posljednjih godina.