Objavljeno 26. siječnja, 2013.
R iječ je o multidisciplinarnom projektu koji kroz niz plesnih izvedbi, znanstvenih predavanja, umjetničkih radionica, edukativnih seminara i izložaba želi povezati prošlost i sadašnjost Velebita i pridonijeti očuvanju narodne baštine toga kraja.
Tako “Vrata Velebita” pojašnjava poznata umjetnica, Đakovčanka Marija Šćekić, osnivateljica i voditeljica Umjetničke organizacije Histeria NOVA, u sklopu koje djeluje kao plesni umjetnik i nezavisni producent.
3D RAZGLEDNICA
- Okosnicu svih programa predstavlja 'vertikalni ples', spoj umjetničkog plesa i alpinizma, pomoću rigginga (sistem osiguranja, rada i povezivanja užadi), s ciljem razvoja ove nove vrste plesne umjetnosti u Hrvatskoj. Provedba projekta odvija se tijekom tri godine, a sastoji se od niza potprojekata kao scensko-glazbenih i edukativnih programskih jedinica na više različitih lokacija unutar Nacionalnog parka Paklenica te Parka prirode Velebit. Završna izvedba održat će se na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 2015. godine. Cijeli audiovizualni i plesni materijal će se nakon premijernih izvođenja po Velebitu i u Zagrebu prenamijeniti za izvedbu cjelovečernje plesne predstave u zatvorenom scensko-kazališnom prostoru. Kao takva, bit će ponuđena svim međunarodnim plesnim festivalima kao svojevrsna 3D razglednica kulturne i prirodne baštine Velebita - kaže Marija Šćekić. Također dodaje: “Četiri programa se odvijaju unutar granica Nacionalnog parka Paklenica, a dva na južnom Velebitu, ali izvan granica parka, to su Ljubotić i Karlobag. Kad govorimo o vertikalnom plesu, valja naglasiti da je to posve nova vrsta plesne umjetnosti koja se u Hrvatskoj tek počinje razvijati. Kad tlo postane zrak, a koreografija rezultat usklađenosti pokreta plesača, zraka i užeta, govorimo o vrsti umjetnosti koja se zove vertikalni ples. Glavni izvođači putem specifične tehnike pokreta tijela u zraku ne podliježu zakonima gravitacije, a oslonac tla zamjenjuju složenim sustavom rigginga, sidrišta i mrežom čvorova, što na inovativan način pomiče dimenziju plesne umjetnosti u percepciji samog izvođača, ali i gledatelja, na razinu više”, kaže Šćekić.
SPUST ZA HRABRE
- Prva je programska jedinica o ptici, naziva 'Mala tragedija', prilagođena i prenamijenjena za izvedbu unutar kanjona Velike Paklenice. Neki od penjačkih smjerova u tom kanjonu trenutno su zabranjeni jer su se na nekim od stijena nastanile ugrožene vrste ptica. Naime, Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture u suradnji s Udrugom za zaštitu životinja iz Zagreba (AWAP) osnovala je Centar za zbrinjavanje zaplijenjenih i ozlijeđenih životinja u svrhu zaštite rijetkih i ugroženih vrsta. Rekonstrukcija glazbe za ovaj dio programa dio je suradnje dr. Gordana Lukača, autora knjige 'Atlas ptica', u čijem se vlasništvu nalazi bogata kolekcija 'zvučnih primjera' europskih ptica. Za tu će svrhu dr. Lukač izdvojiti audio 'samplove' ugroženih vrsta koje žive u kanjonu Velike Paklenice, a ista datoteka dat će se u ruke kompozitoru koji će ih samo za potrebe izvedbe u kanjonu uvrstiti u zvučni pejsaž predstave. Predstava, u skraćenom obliku, održat će se 26. travnja ove godine, kada je i svečano otvorenje Festivala. Napomenula bih kako je ovdje riječ o dvjema stijenama visokim 400 metara, koje čine klanac, a unutar njega na jednoj od stijena je mali podest, pozornica. U jednom trenutku se ja sa stijene, s visine od 200 metara, spuštam dolje - priča nam Marija.
Druga programska jedinica, “Slobodni pad”, odvija se u kanjonu velike Paklenice. Svrha je simboličan prikaz nestajanja, odumiranja, starih tradicijskih običaja i života na Velebitu. “Slobodan pad s Debelog kuka”, uz videoprojekciju urušavanja stijene i audiopejsaž sa snimkama glasova najstarijih preostalih stanovnika Velebita (Ramić, Gazić, Marasović, Matak, Sjauš) popraćen je recitalom velebitske narodne poezije (J. Babac).
NESTAJANJE
Ova je izvedba dio međunarodne suradnje Marije Šćekić s talijanskom koreografkinjom vertikalnog plesa Wandom Moretti. Treća programska jedinica je “Večernje prelo”, u Ljubotiću. Riječ je o sedmodnevnom programu koji je zamišljen kao svojevrsni pokušaj oživljavanja nekadašnjeg običaja “Večernjeg prela”, kada su se cure i momci sastajali kako bi kroz pjesmu, ples i priču kratili dokolicu hladnih zimskih noći. Slijedi Karlobag i Mediteranski vrt “Kava”, s predstavom “Zid kao blokada ili poticaj”.
- Predstava prikazuje sve prepreke (od financijskih do onih emocionalnih) na koje umjetnik nailazi u procesu stvaranja umjetničkog djela - kaže Marija. Nakon toga je predviđen peti program “Babine suze”.
Kamenica Jezerce na Bojincu izabrana je za izvedbu te dramske radnje zbog svoje geomorfološke osobitosti i ljepote koja je, osim kanjona Velike Paklenice, sam simbol Nacionalnog parka Paklenica. Plesna tema odnosi se na autoričin obilazak zaselaka na Paklenici u kojoj je do danas uspjelo opstati malobrojno živo stanovništvo.
Šesti program su “Vrata Velebita”, sastoji se od simultanog izvođenja triju nezavisnih koreografija (solo, trio i quintet), za čiju je realizaciju potrebno povezati stambeno-poslovne zgrade na Trgu bana Jelačića, kako bi se stvorili uvjeti slični onima u kanjonu Velike Paklenice, a uz pomoć 3D videoprojekcije i zvučnog sustava Dolby 5.1.
Maja MUŠKIĆ
NIJEMO KOLO
Na otvorenju Sinjske alke
Ovaj program, pripremljen za Zagreb, dio je međunarodne suradnje Marije Šćekić, Wande Moretti i Fabricea Guillota (voditelja Cie Retouramont Vertical Dance kompanije iz Pariza), a bit će ponuđen Cest Is D’Best Festivalu. Osim toga, projekt Kulturnog umjetničkog središta u Sinju, pod nazivom “Žena u Dalmatinskoj zagori”, obuhvaća opsežno terensko istraživanje, dvije izložbe i plesnu točku koja je ponuđena (i namijenjena) izvedbi Marije Šćekić. Plesni performans “Nijemo kolo” prikazat će teški položaj žene u patrijarhalnoj sredini, od rođenja do smrti, kroz običaje karakteristične za određena razdoblja.
SIMBOLIKA VREMENA
Podsjećanje na prošlost
Projekt “Vrata Velebita” simbolično kreće putevima “praznih grobova”, napuštenih i derutnih lokacija na južnom Velebitu, koji u sebi kriju izuzetno važna mjesta prirodne i kulturne baštine, nedostupne široj javnosti. Projekt promovira ideju o jednom duhu velebitskog vremena, ali i vremena općenito, čiji običaji, priče i životi polako nestaju. Svrha svih akcija i manifestacija unutar ovog projekta je da sliku, ton i duh toga vremena pokuša vratiti u stvarnost. Doduše, to se vrijeme neće vratiti, ali bi se ovim projektom mogla oživiti slika tog vremena koje i dalje živi u svima nama, pojašnjava Marija Šćekić.