BELI MANASTIR - “Punac je umro prije šest mjeseci, a punica nedavno. Oba smo pokopa financirali, kao i sve popratne troškove, od čega ne bježim, jer takav je red. Na kraju, tko će ih pokopati ako ne vlastito dijete i njegova obitelj. Pokojnici su u polušali često pričali kako štede za pokope, što su stvarno i činili, ali se na to nikada nismo obazirali. No, kada su umrli i kada smo saznali koliki su troškovi, nije nam bilo svejedno. Radimo i supruga i ja, ali od naših plaća, kada platimo sve režije i svakodnevne životne troškove, ne ostaje gotovo ništa. Nasljedstvo nije tako malo, i što se novca i što se nekretnina tiče, ali nam to ništa ne vrijedi jer ni više od pola godine nakon prvog pokopa nije zakazana ostavinska rasprava”, požalio nam se jedan naš čitatelj (podaci poznati redakciji), naglašavajući kako je iz razgovora s prijateljima i znancima saznao da se u nekim drugim gradovima ostavinske rasprave sazivaju znatno brže.

Uza sve to, dodaje, vrijeme je kada treba podnijeti zahtjeve za legalizaciju, ali im je i to onemogućeno zbog nedostatka svih potrebnih dokumenata.

- Pola je godine prošlo i bojim se da će proći još toliko pa do krajnjeg roka nećemo moći ništa učiniti. Čini mi se da se slične procedure brže rješavaju na nekim otocima nego u Baranji - ogorčen je čitatelj, dodajući da će mu problem predstavljati i javnobilježnički troškovi, koji sigurno neće biti mali.

Ne preostaje mu ništa drugo, podvlači, do novog neplaniranog kreditnog zaduženja, ako mu banka uopće tako što dozvoli jer kredite već otplaćuju i supruga i on.

Kako ističe predsjednik belomanastirskog Općinskog suda, Robert Gojević, ostavinske su rasprave već podosta vremena stvar javnobilježničkih ureda.

- Cijela procedura na sudu traje vrlo brzo, premda mjesečno imamo i po tridesetak sličnih predmeta. Trudimo se rasporediti ih po mjestima boravka pojedinaca pa ih, sukladno tome, šaljemo ravnomjerno u oba baranjska javnobilježnička ureda, belomanastirski i darđanski - kaže Gojević, svjestan činjenice da su predmeti brže bili obrađivani na sudu, gdje je sve skupa bilo i jeftinije.

Činjenica je i da su u Baranji samo dva javnobilježnička ureda, što je malo, bez obzira na zakonske odredbe. Već smo pisali o tome kako ih na četrdesetak tisuća stanovnika treba biti više, posebice stoga što su im prebačeni neki poslovi koje su ranije obavljali sudovi. Sukladno zakonu, naime, na svakih 15.000 stanovnika trebao bi biti jedan javnobilježnički ured. Dakle, Baranji jedan sigurno nedostaje.