OSIJEK - Drugo izdanje Međužupanijske nogometne lige “Osijek-Vinkovci” ujedno je i prošireno za momčad Vukovara 1991. Nekadašnji prvoligaš, drugoligaš i trećeligaš postao je 17. član natjecanja. Zato će ispasti i jedan više nego što je bio prethodni slučaj kako bi se došlo do optimalnog broja od 16 klubova. Za tu kvotu najmanje će hijerahijski proklizati dva, a najviše četiri zadnjeplasirana sastava. Među trećeligaše će konačni slavodobitnik koji će, vrlo vjerojatno, ponovno biti iz vukovarsko-srijemskog okruženja budući da su osječko-baranjski sudionici opet inferiorniji.

Ljetos je viši natjecateljski status izborio ivankovački Bedem, a u ovom ciklusu titula će prvaka, vrlo vjerojatno, u Bobotu ili na vukovarski Gradski stadion, Za jesenskog prvaka iz Bobote to se i pretpostavljalo, naročito nakon dopunskog osnaživanja igračkog kadra te definitivnog otklona od imena Vupik, čiji je status preuzet, a sjedište kluba iz Vukovara preseljeno na novi bobotski Sporski centar gdje sada igra i uglavnom pobjeđuje Bobota-Agrar. Najvećeg konkurenta imat će u Vukovaru 1991, iako početak sezone nije sugerirao u takav nastavak. Momčad Ivice Radoša doživjela je startne poraze pri čemu je posebice odjeknuo premijerni u osječkom Podgrađu gdje su im “grafičari” uvalili čak sedam komada. Potom su ti Vukovarci nanizali deset pobjeda i domogli se drugog mjesta s kojeg će lidera loviti s četiri boda manje. Sličan je niz imao i treći Torpedo dosegnuvši time povijesni plasman i dokazajući vrlo dobro posloženi mozaik u Kuševcu. Među aspirante za konačno slavodobitništvo dodali bismo i četvrtoplasirani Jadran, ali kako on izvan Gunje nije tako učinkovit, tada će teško nadoknaditi devet bodova zaostatka.

Od petog do 13. mjesta smjestile su se momčadi koje imaju mirnu zimsku stanku. Do samog vrha objektivno ne mogu, a i dno je prilično daleko. Dakako, nema mjesta za potpuno opuštanje budući da bi se moglo brzo u neugodnu poziciju. Toga su, vjerojatno, svjesni i u tim taborima kojima će primarna zadaća biti zadržati postojeći igrački kadar koji je očito dokazao da je konkurentan. U tim klubovima teško se mogu očekivati značajnija zimska pojačanja. Nema, dakle, naročite potrebe, ali su upitne i mogućnosti budući da je kriza sve izraženija kao i oscilacije tih momčadi.

Trendovi, pak, 14. FEŠK-a i 15. Sladorane bili su oprečni. Feričančani su pozitivne rezultate pretežito ostvarivali u završnici, a Županjci početkom prvenstva zbog čega moraju biti prilično zabrinuti jer bi nastavak lošeg niza mogao donijeti konačni plasman među momčadi koje sigurno napuštaju ligu. U FEŠK-u, s druge strane, optimističnije iščekuju nastavak, ohrabreni zaključnim učincima čiji će potencijalni nastavak sigurno donijeti i uspon. Najmanje je nade i izgleda u zadnjeplasiranom tandemu od kojih osječka Elektra, praktički, može razmišljati kako se postaviti u sljedećoj, županijskoj sezoni jer je ova izgubljena. O čemu najbolje svjedoče samo četiri osvojena boda i golemi zaostatak za, primjerice, 15. Sladoranom. To je posljedica višegodišnje klupske agonije koju je, u najvećoj mjeri, iniciralo odustajanje glavnog sponzora u potpori aktivnosti kluba koji je sveden na seniorski pogon. Nešto bolje stoji novak iz Gradišta koji očito nije spreman ušao u jaču konkurenciju u kojoj je 14 kola bio bez pobjede, da bi u 15. došao do prve i jedine, a bez kojih nema značajnijeg napretka.