Objavljeno 15. siječnja, 2013.
Srbi su neuspješno odbijali svako rješenje koje je podrazumijevalo cjelovitost hrvatskog teritorija
Vezani članci
IVICA VRKIĆ: NAKON 15 GODINA
Danas se obilježava 15. obljetnica završetka procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Temelj tomu bio je Zagrebačko-erdutski sporazum, koji je uz posredovanje tadašnjeg američkog veleposlanika u RH Petera Galbraitha, potpisan 12. studenoga 1995. godine.
Na osnovu njega Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je Rezoluciju 1.037, kojom je u siječnju 1996. godine uspostavljen mandat UNTAES-a, a na čelo Prijelazne uprave u hrvatskom Podunavlju došao je američki general Jacques Paul Klein. Njegov je najbliži suradnik s hrvatske strane tada bio predstojnik Vladina ureda privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnome Srijemu Ivica Vrkić.
Nakon uspješnih vojno-redarstvenih akcija Bljesak i Oluja, kojima je dokazana vojna moć Hrvatske, javnost je ipak očekivala sličan scenarij oslobađanja hrvatskoga Podunavlja, dijelova Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije s posebnim naglaskom na Vukovar.
Bez novih žrtava
No, odlučeno je vratiti hrvatski teritorij bez novih vojnih akcija i novih žrtava. Da bi reintegracija uspjela bilo je potrebno prije svega demilitarizirati područje, odnosno razoružati brojni i jako dobro opremljeni srpski korpus, a potom uspostaviti prijelazne policijske snage i početi razminirati. Jedna od najtežih stvari svakako je bila psihološka priprema stanovništva koje je do tada živjelo na okupiranim područjima Hrvatske - morali su se pomiriti s činjenicom da se Hrvati vraćaju u svoje domove! Situaciju su među srpskim stanovništvom dodatno otežavali izrazito radikalna i nepomirljiva stajališta predstavnika pobunjenih Srba u Hrvatskoj koji su, poučeni od beogradskog režima, odbijali svako rješenje koje je podrazumijevalo cjelovitost hrvatskog državnog teritorija. No, Srbi zapravno nisu više imali nikakav izbor, te je vrlo brzo krenula i postupna reintegracija školstva, zdravstva, prometne, komunikacijske i komunalne infrastrukture, te pilot-projekt povratka u naselja tzv. Srijemskog trokuta. Značajni su bili i lokalni izbori održani 13. travnja 1997. godine, nakon kojih je uspostavljen politički sustav jednak onome na drugim dijelovima hrvatskoga teritorija. Srbima je dana mogućnost birati predstavnike u tijela lokalne vlasti i samouprave. Službeno, proces mirne reintegracije završio je 15. siječnja 1998. godine.
Nekadašnji privremeni upravitelj UNTAES-a i američki umirovljeni general Jacques Paul Klein, danas ističe kako je misija uspjela provesti reintegraciju istočne Slavonije s minimalnom upotrebom sile. “Došli smo, imali smo mandat, obavili smo posao, otišli smo dostojanstveno”, kazao je Klein. To je vrijeme, prisjeća se general, bilo obilježeno napetostima s obje strane, između bunkera hrvatskih i srpskih vojnika bilo je 650.000 mina...
Miloševićev strah
“Znao sam da se s dostatnim brojem vojnika UN-a, potporom ondašnje hrvatske vlade i srpske strane, reintegracija može uspješno provesti”, priča Klein, te danas za Tuđmana kaže da je, uprkos tome što je bio nacionalist, imao viziju i bio je voljan Srbima i drugim etničkim skupinama priznati njihova prava kako bi istočnu Slavoniju mirno vratio Hrvatskoj.
Upravo je tadašnji državni vrh zaslužan što su izbjegnute nove žrtve s hrvatske strane, no, mora se priznati, za uspjeh reintegracije zaslužan je i Slobodan Milošević, odnosno njegov strah! I on je bio svjestan da bi Hrvatska vojska vođena iskustvima iz Bljeska i Oluje, za samo nekoliko dana stigla do Dunava, a prethodio bi joj izbjeglički val desetina tisuća Srba. Kako su već tada Srbiju opterećivale izbjeglice iz drugih dijelova Hrvatske, te dijelova Bosne i Hercegovine, Milošević si nije smio dopustiti novi val izbjeglica te je pristao na povratak hrvatskoga Podunavlja u okrilje Republike Hrvatske.
Jedna od najvećih prepreka smirivanju tenzija i normalizaciji odnosa u istočnoj Slavoniji bio je Goran Hadžić, kojemu se sada u Haagu sudi za zločine protiv čovječnosti. Moralo bi se uistinu dogoditi čudo da on ne bude primjereno kažnjen pred međunarodnim sudom u Haagu, no što je s ostalim krvnicima i ratnim huškačima? Što je s koljačima s Ovčare koji nikada nisu stali pred lice pravde. Nitko ne smije zaboraviti - na tom je poljoprivrednom imanju pokraj Vukovara nakon pada grada ubijeno 265 civila i vojnika.
Eduard SOUDIL
Uklanjanjem dasaka dr.Rafajac simbolično označio kraj rata
Osječki doktor dentalne medicine dr. Vinko Rafajac bio je posljednji Osječanin koji je 15. siječnja 1998. uklonio zaklone od dasaka sa svoje kuće u Neumanovoj 6, čime je simbolično proslavio završetak rata. Zanimljivo je kako je zbog upornog odbijanja uklanjanja dasaka dobio čak osam prekršajnih prijava. “Moja kuća je tijekom rata devet puta pogođena granatom i čak tri puta sam mijenjao krov. Stoga sam rekao da sve dok Hrvatska ne bude pravno i činjenično u svojim granicama slobodna i cijela, neću ukloniti zaštitu sa svoje kuće. No, čak osam puta sam dobio prijavu i svih osam puta proglašen sam krivim, a ja sam se svaki put žalio. Na koncu sam se pozvao na Zakon o oprostu, te sam smatrao da ako su oprostili onima koji su na mene pucali, mogu oprostiti i meni što se branim od toga. Na koncu je sve otišlo u zastaru, čime su sudovi ponovno pokazali da nepotrebno troše naše vrijeme i novac”, prisjeća se danas dr. Rafajac, koji inače upravo 15. siječnja slavi i rođendan, te dodaje kako je žalosno što do danas nikada nije službeno proglašen kraja rata, pa mi ne znamo kojeg je datuma Domovinski rat službeno započeo, a kojeg završio.
7.000 VOJNIKA TZV. RSK
Na području okupiranog Podunavlja misija UN-a zatekla je 7.000 vojnika takozvane RSK i približno 1.500 pripadnika milicije, a UNTAES je na raspolaganju imao 5.000 vojnika, 800 policajaca, te zračnu potporu iz baze NATO-a u talijanskom Avianu. Od Srba na okupiranim područjima Hrvatske tijekom mandata misije UN-a otkupljeno je 6.000 ručnih raketnih bacača, 10.000 komada streljačkog naoružanja i približno dva milijuna komada streljiva.
Jacques Paul Klein
UN-ov upravitelj privremene uprave u istočnoj Slavoniji
Došli smo, imali smo mandat, obavili smo posao i otišli smo dostojanstveno iz Hrvatske