Mozaik
LAGANINI: NEPOZNATA STRANA REKTORICE

Gordana Kralik: I na farmi sam
nosila štikle. Obožavam ih!
Objavljeno 12. siječnja, 2013.
“Ne volim kad me nazivaju Čelična lady. A baš ste mi vi, Tomislave, prišili taj nadimak”, bocnula je Levaka dobro informirana rektorica. I potom mu dala intervju u kojem se pokazala u posve drugom svjetlu

Nakon što smo proteklog vikenda objavili "best of" 12 najotkvačenijih fotografija i 26 izabranih "provala" sugovornika u 2012. godini, u rubrici Laganini nastavljamo seriju ležernih i opuštenih subotnjih intervjua sa zanimljivim osječkim "facama".

S novom 2013. ušli smo u posljednju godinu njezina 16 godina dugog vođenja Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (puna četiri mandata) pa je red došao na aktualnu rektoricu Gordanu Kralik, uglednu poljoprivrednu stručnjakinju i sveučilišnu profesoricu. Prvo nas je provozala u svojem automobilu Nissan Juke, zatim smo hranili piliće i kokoši na farmi Marijančanka d.o.o. u Marijancima, nakon toga ispitivali žumance u laboratoriju na Poljoprivrednom fakultetu, a na kraju je Levaku uručila i nezasluženu Rektorovu nagradu. Njezin bogati životopis možete pronaći na internetu, a nama je u razgovoru otkrila "drugu stranu Gordane". Bez predočenih pitanja i bez autorizacije.

Mnogima je nepoznato da niste rođena Osječanka, nego Baranjka. Potječe li iz zavičaja vaša golema ljubav prema poljoprivredi?

- Hm, ima nečega u tome. Rođena sam u Kneževu, a dugo sam živjela s roditeljima u kući u Dardi, gdje je bio centar tvrtke Belje. Normalno, kao mlada učenica, puno sam slušala o poljoprivrednoj proizvodnji i odlučila studirati stočarstvo, a odmah sam imala namjeru raditi u peradarstvu. Naime, u blizini, u Mecama, bila je peradarska farma Kokingrad, tada najveća te vrste na Balkanu. Vjerojatno je to imalo utjecaja na moje opredjeljenje.

Prisjetite se – što ste željeli postati kao klinka?

- Ne mogu se baš pravo ni sjetiti svih dječjih želja, ali htjela sam prvo biti učiteljica. Onda sam neko vrijeme razmišljala biti liječnica, ali sam se opredijelila za ovaj studij.

Jeste li kao mlada asistentica ikada sanjali da biste mogli postati rektorica sveučilišta, i još ostati toliko dugo?

- Nisam. Moram reći da sam ja dijete ovoga kraja. Magistrirala sam na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu i prvi doktorat obranila na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu, ali sve ostalo sam napravila u Osijeku. Tu sam završila Poljoprivredni fakultet, a zatim postala asistentica i nakon toga docentica. Tu sam izabrana za izvanrednu pa redovitu profesoricu, a u Osijeku sam obranila i drugi doktorat. Onda sam postala prodekanica, zatim dekanica Poljoprivrednog fakulteta pa prorektorica i rektorica. Sve je išlo redovitim putem, bez preskakanja stepenica.

Imate atipičan naglasak dok govorite, kao da "vučete" malo na zagrebački.

- Zbilja? To mi nitko nikada nije rekao, a nisam ni ja primijetila. Cijelog života sam ovdje i isto govorim.

Uz niz nagrada i priznanja, samostalno ili u koautorstvu objavili ste impozantnih više od 400 znanstvenih radova. Smatrate li neki od njih svojim remek-djelom?

- Teško je odlučiti se za najdraže od puno "djece" koje imate. Po klasifikaciji, izdvaja se svakako više od 30 radova koji se međunarodno priznati.

Ispred vašeg imena stoji niz titula – prof. dr. sc. dr. hc. Nije li vam ih komplicirano sve pisati? I što one točno znače?

- Ne, čak ih i premalo pišem. Naime, one znače da sam profesorica i doktorica znanosti, kao i počasna doktorica. No, ja imam dva doktorata i dva počasna doktorata – Panonskog agronomskog sveučilišta u mađarskom Kesthelyu i Sveučilišta u Mostaru. Drugim riječima, sve bih trebala pisati dvaput. Primjerice, Nijemci ispred i iza imena pišu sve što imaju, a ja mislim da je ovo dovoljno.

Neki vas, po uzoru na Margaret Thatcher, nazivaju i "Čeličnom lady osječkog Sveučilišta". Što kažete na to?

- Ma ne volim taj naziv! A tako ste me prvi nazvali upravo vi. Kada je 2001. HV tadašnju vojarnu Gaj predavao Sveučilištu, napisali ste u Jutarnjem listu kako je “Čelična lady” osječkog Sveučilišta pustila suzu. Čak ne mislim da ste to napisali u negativnom kontekstu, ali svatko od nas nosi naziv koji proizlazi iz njegovih osobina, odnosno rada.

Nisam znao da sam bio prvi... Taj sam naziv upotrijebio jer za vas govore kako vladate čvrstom rukom.

- Ne znam je li ta ruka čvrsta, ali vladam transparentno i pošteno, a pogreške teško opraštam. No, nemam običaj vikati na svoje suradnike.

A na studente?

- Ne, naravno. Moji studenti dobro znaju kako postoje ocjene od 2 do 5, a i za dvojku je potrebno naučiti. Gradivo nije teško. Mislim da sam pravedna i objektivna. Predajem na pet modula na preddiplomskom i diplomskom te izabrana poglavlja iz peradarstva i svinjogojstva na doktorskom studiju.

Kokoš ili jaje?

Kao stručnjakinja za peradarstvo, razriješite vječnu dilemu: je li starija kokoš ili jaje? (smijeh)

- Dobro pitanje, mnogi me to pitaju... Teško je reći. Ako znanost do sada nije razriješila, može se samo naslućivati. Kada bih morala izabrati, ipak bi to bila kokoš. Ja sam uvijek za živa bića.

Toga se pojma sjećam sa satova biologije – pilići brojleri. Čitateljima jednostavnim rječnikom objasnite tko su oni.

- Dobro. Naš narod pozna piliće, kokoši, guske, patke... Pilići brojleri su mladi i brzo tovljeni pilići, koji se potom kolju u dobi od četiri do šest tjedana. No, manje je poznato da postoje i pačji, gusji i drugi brojleri.

Procijenite, koliko bi vam trebalo da mene, kao gradsko dijete, naučite raditi na peradarskoj ili svinjogojskoj farmi?

- Danas su te grane proizvodnje toliko industrijalizirane i automatizirane da bi vam bilo dovoljno tjedan dana.

Priznajte, s kojim ste osječkim novinarom u znanstvenoj i rektorskoj karijeri imali najviše problema? (smijeh)

- Upravo s vama! Vi ste novinar kojeg svašta zanima i volite postavljati nezgodna pitanja i stavljati pompozne naslove. Često tema i sadržaj teksta nisu bili adekvatni naslovu.

A možda mi urednici stavljaju naslove?

- Ne vjerujem! To je dobar izgovor.

Dobro, evo vam zanimljiv podatak – rođen sam točno na datum kada je osnovano osječko Sveučilište. Hoćete li proslavu mojeg rođendana iduće godine uvrstiti u program obilježavanja Dana Sveučilišta? (smijeh)

- Nije loša ideja, uz uvjet da budeš sponzor. (smijeh)

Jednom su me pokušali podmititi

Dobar odgovor. Što vas je najviše nasmijalo, a što najviše naljutilo od onoga što ste o sebi ili Sveučilištu vidjeli u medijima?

- Ništa me nije posebno nasmijalo jer je ovo ozbiljna funkcija. No, zato sam bila jako vesela čitajući, recimo, o otvaranju novoga Poljoprivrednog fakulteta, uvođenju Bolonjskog procesa i donošenju strategije daljeg razvoja Sveučilišta. S druge strane, iako sam s godinama postala manje osjetljiva, zna me naljutiti kada vi novinari u izvješću sa sjednice Senata, na kojoj je bilo puno važnih i zanimljivih stvari, izvučete samo jedan mali "štiklec" s onim informacijama koje se vama sviđaju. Možda ste u pravu s aspekta zanimanja čitatelja, ali ako je u pitanju kvaliteta rada Senata i donošenja odluka, onda ne.

Otkrijte koji vam je najveći uspjeh, a koji najveći neuspjeh ili pogreška u rektorskoj i profesorskoj karijeri.

- Iznimno je bilo važno osnovati kvalitetne studije, a danas ih u Osijeku imamo čak 82 preddiplomska i diplomska, 27 poslijediplomskih specijalističkih i 15 doktorskih studija. Time smo dali mogućnost mladima iz ove regije da studiraju u Osijeku. Da toga nema, oni bi morali odlaziti dalje, ponajprije u Zagreb, a više od polovine ih se nakon završetka studija ne bi vratilo. Da nema Sveučilišta, Slavonija i Baranja bi još više zaostajale u odnosu prema drugim regijama. No, imala sam i pogrešaka, uglavnom vezanih uz izbor kadra. To mi se znalo dogoditi jer sam po prirodi optimist i vjerujem ljudima. Imena ipak ne bih iznosila.

Imate li projekt koji smatrate svojim životnim djelom?

- Hm... Ipak je to sveučilišni kampus.

Iskreno, koliko ste se puta u karijeri susreli s pokušajima podmićivanja?

- Samo jednom, kao dekanica Poljoprivrednog fakulteta, 1985. ili 1986. Imali smo jako puno kandidata zainteresiranih za studij agronomije i otac jednoga od njih došao je kod mene, ponudio mu jednu torbu i rekao: "Vi ćete vidjeti što je unutra." Odgovorila sam mu: "Ja sada idem van, a kad se vratim, neka ne bude ni vas ni torbe."

Cipela imam ne znam im ni broj

Dobro da ga niste nagazili visokom petom... (smijeh) Poznati ste po svojim osebujnim cipelama, ponajprije štiklama. Zašto i danas nosite štikle? Jesu li vam one fetiš?

- Čudi me da ste to primijetili. (smijeh) No, činjenica je da sam privatno i poslovno gotovo uvijek nosila visoke potpetice. Kada sam na početku profesionalne karijere radila kao tehnolog proizvodnje ne peradarskoj farmi Kokingrad, nosila sam bijele čizmice, po kojima su me prepoznavali. Jednostavno, dobro se osjećam u visokim potpeticama.

Koje su vam najdraže vrste štikli? Koliko ih uopće imate?

- Cipela imam jako puno, ali im ne znam broj. Mogu vam reći da nisam previše luda za najnovijim modelima. Postoji jedan model koji mi je prihvatljiv, već dugo ga kupujem u talijanskoj tvrtki Pittarello. Nekada u Italiji, a već duže imaju trgovine i u Osijeku pa mi je lakše. Radi se o jednoj elegantnoj visokoj potpetici. Svakoj dami, koja želi djelovati otmjenije, odgovara taj tip cipele. Nije mi problem nositi visoke potpetice, a u životu nisam kupila par cipela s debelim potplatom. To mi se ne sviđa.

Preferirate li neke određene boje cipela?

- Ne, imam ih u različitim bojama. Moj se muž zna našaliti: "Kada ti ideš kupovati cipele, znam da će brzo poslije na red doći i tašna." (smijeh)

Dakle, slabost su vam i ženske torbice?

- Da, imam pripadajuću torbicu uz svaki par cipela. Elegancija to podrazumijeva.

Od čega je izrađen i koliko je težak rektorski lanac?

- Lanac je pozlaćen, na sebi ima hrvatski pleter, a žuta boja zlata je simbol žita i naše Slavonije. Nije težak jer treba biti prikladan za nošenje oko vrata u svečanim prigodama. Lance imaju i svi prorektori, dekani i pročelnici koji su članovi Sveučilišnog senata.

A kakve lančiće i ogrlice volite privatno nositi oko vrata?

- Volim zlato i drago kamenje. Ne volim bižuteriju. Imam nešto i srebra, ali zlato preferiram u svim oblicima nakita – lančići, ogrlice, naušnice, narukvice... Najviše žuto zlato, ali može proći i bijelo. Zlato je plemenit metal.

Nosite li možda i pozlaćene naočale?

- Naočale nosim iz potrebe, već dvadeset godina. Kratkovidna sam. Nastojim da budu dobre, kvalitetne i da lijepo izgledaju. Nikada nisam imala pozlaćene naočale, ali su uvijek neke kvalitetne marke. Redovito kupujem u optici Lens i trenutačno imam one marke Valentino.

Kada smo kod vanjštine, otkada vas znam uvijek imate njegovanu i postojanu frizuru. Gdje se frizirate?

- Jednom tjedno idem na frizuru u salon Julija. Tamo se friziram već više od 25 godina. Ne volim mijenjati davatelja usluga. Najdraža mi je prirodna boja kose, s blagom nijansom u sivi ton.

Da? Jeste li bar u mladosti imali neku "otkvačeniju" boju ili frizuru?

- Nikada. Uvijek sam bila malo klasičnija. No, tada sam kosu bojila u nijansu mahagonija koji volim i kao biljku.

Kućica u cvijeću

Koliko sam čuo, volite i druge biljke, konkretno cvijeće.

- Dobro ste čuli. U osječkoj kući, u kojoj živim tijekom sezone, imam malo dvorište pa cvijeće mogu uzgajati samo u žardinijeri na terasi. Cvijeće oplemenjuje okoliš. No, roditeljska je kuća u Dardi udaljena samo 14 kilometara i tamo često odlazimo roštiljati, a preko ljeta čak i živimo tamo. Ona ima veliko dvorište i mogu si dati oduška oko cvijeća.

Koje vrste cvijeća najviše volite uzgajati?

- Uglavnom njegujem sezonsko cvijeće. Recimo, ujesen se sade maćuhice koje jako dobro prežive zimu. Što imate ljepše od žutog jaglaca u vrtu, koji je prvi vjesnik proljeća? Uvijek zasadim i pokoju ružu, cvijet koji je lijep, nježan i postojan i koji odaje ukus domaćice.

Tražite li da, ako vam poklanjaju cvijeće, ono isključivo mora biti u lončanici, a ne odrezano?

- Ne, ali tako najčešće i bude. To mi je najdraže jer onda mogu to cvijeće njegovati još idućih godina.

Kada smo kod afiniteta, vozite bijeli automobil Nissan Juke koji privlači pažnju svojim mladenačkim dizajnom. Zašto ste izabrali baš taj auto? Da izgledate cool?

- Ne. Više od 20 godina vozila sam različite tipove Peugeota, koji su mi se također sviđali. Nije mi važno da automobil može voziti jako brzo, odnosno da je velik i jak, već u prvom redu da je lijep, praktičan i siguran na cesti. Kod Nissana Jukea sviđa mi se što je povišen pa imate dobar pregled dok vozite. Također, ne zapinjete lako pri prelasku prepreka. Na Sveučilištu imam službenog vozača i auto, ali privatno uvijek vozim sama.

Kao dugogodišnja iskusna vozačica – znate li promijeniti gumu na automobilu?

- Znam! Na Nissanu još nisam morala. No, drugo ništa ne znam jer je sada sve na autima elektronika. Kao mlada agronomka prvo sam vozila "fiću", a to je bilo vrijeme bez asfalta, uglavnom se vozilo po makadamu. Pa je bilo: stani sa strane, zasuči rukave i mijenjaj gumu.

Očito je da vam rad nije stran, dapače. Stignete li obavljati kućanske poslove?

- Stignem i volim ih. Međutim, u kuhinji ne provodim vremena koliko bih željela. Iznimka su obiteljska okupljanja kod nas, kada volim slagati menije. Moj omiljeni meni, koji svi vole, bio bi, recimo, ragu juha, juneći odresci u umaku s gljivama ili bez njih, nešto što zovemo Daruvarski ručak. U sklopu njega serviraju se knedle ili njoki. Uz to, naravno, idu dvije vrste salate koje su vrlo zdrave i bez kalorija. Pod uvjetom da nije francuska salata... (smijeh) Tu su i kolači. Kada sam bila mlađa, za blagdane sam pravila 6 - 8 vrsta kolača, a danas sam se ograničila samo na dvije.

Morat ću jednom naići na ručak... (smijeh) Dobitnica ste nagrade za patent, zdrava jaja dobivena od kokoši koje su bile hranjene obogaćenim omega-3 masnim kiselinama. Koliko se često ona nalaze na vašem meniju?

- Kupujem i poslužujem isključivo omega-3 jaja. Stanujem blizu Kauflanda koji ih prodaje. Omega-3 jaja su moj patent i imam ugovor s farmom Marijančanka, gdje smo danas bili zajedno, o proizvodnji i poštovanju recepture.

Ne slušam jedino “cajke”

Uz sve aktivnosti, stignete li išta čitati i gledati?

- Stignem, iako, na žalost, ne puno. Volim čitati sve, ali u zadnje vrijeme čitanje se svodi na aktualnosti, odnosno novine i stručne časopise. Oni su uglavnom na mojem noćnom ormariću. Trenutačno čitam "Tri eseja o euroskepticizmu" našega osječkog politologa Anđelka Milardovića. Što se tiče televizije, nisam žrtva serija i ne gledam ni jednu. Pogledala sam jedino nekoliko epizoda "Sulejmana", ali samo zato jer se spominje naš kraj i turski most koji je ovdje bio. U kino ne stignem jer navečer često radim stručne tekstove. Zadnji sam na televiziji pogledala film “Kotlovina”. I nisam baš oduševljena, iako je nagrađen.

Često vas se može vidjeti na koncertima, posebice klasične glazbe. Imate li sluha?

- Nisam muzikalna i nemam baš smisla za glazbu. Volim slušati svu dobru glazbu, ali nisam osoba koja pjevuši jer mi to ne leži. Od modernijih vrsta preferiram šansonu. Što se tiče narodne glazbe, tzv. cajki, žao mi je, ali to ne slušam. To me uopće ne privlači.

Zato slobodno vrijeme nerijetko provodite sa svojim psom, zar ne?

- Da, već deset godina imamo psa, zlatnoga retrivera koji se zove Amon Ra, po drevnom egipatskom bogu sunca. Pod tim smo ga imenom dobili. Sinu Igoru, kada je bio mali, nikada nismo dali da ima psa ili mačku. Čim je odrastao i odvojio se od nas, ušteđeni je novac iskoristio za kupnju tog psa. Sada je s nama u Dardi, ali najvećim dijelom o njemu brine moj sin. Mi uskačemo ako treba.

Za kraj, vi imate priliku mene bilo što pitati, a ja vam moram isto ovako brzo odgovoriti.

- Poznato mi je da ste završili preddiplomski studij kulturologije i da ste sada na diplomskom studiju. Odjel za kulturologiju osnovan je relativno nedavno. Što biste vi meni, kao student, rektorici koja može utjecati na neke stvari, sugerirali u smislu poboljšanja?

Hmmm... Da s resornim ministarstvom što prije dogovorite ukidanje zabrane zapošljavanja na fakultetima i ojačate kadar.

- Odlično. Dakle, povećanje kvalitete, što nam je i cilj!

Tomislav LEVAK
Nisam tipična svekrva, ja se jako dobro slažem sa snahom

Uvriježeni je stav kako se svekrve i snahe ne slažu baš najbolje. U kakvim ste vi odnosima sa suprugom sina Igora?

- E, ja ću to demantirati! Jako se dobro slažem sa svojom snahom Zlaticom. Ona je također agronomka, a prvo sam je, dok još nije bila u vezi s Igorom, upoznala kao dobitnicu Rektorove nagrade. Bila je najbolja studentica na godini, na smjeru stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta. Nakon toga se prijavila za znanstvenu novakinju kod mene na projektu i primila sam ju. Kao novakinja, vrlo se često susretala i s mojom familijom pa su se Igor i ona zaljubili. Dakle, dala sam joj sve što sam mogla – kod mene je magistrirala i doktorirala, a na kraju sam joj dala i sina. (smijeh)

I, što ste dobili zauzvrat?

- Pa, oni su meni "poklonili" prekrasnog unučića Jana koji sada ima deset mjeseci i vrlo je drago dijete.

A kako ste upoznali svojeg supruga?

- Upoznala sam ga davno na svinjogojskoj farmi tadašnjeg PPK Orahovica, gdje sam kao mlada asistentica provodila neke pokuse. Šećući se kroz objekt, primijetila sam da jedan gospodin ide za mnom. To je bio moj suprug Josip. Eh, sada, je li primijetio baš mene ili su mu bile zanimljive moje bijele čizmice, ostala je vječna tajna. (smijeh) On je kao arhitekt bio angažiran na adaptaciji nekih objekata na farmi i zato je bio tamo.

Sreća! Koliko ste već dugo u braku?

- Dugo. U veljači ćemo proslaviti 40. godišnjicu braka.

Čestitam. Suprug je dosta stariji od vas. Kako je to okolina tada prihvatila?

- Bez ikakvih problema! On je tada bio udovac, a iz prvoga braka ima sina Danka. I danas se svi jako dobro slažemo i družimo. On i njegova supruga Zdenka imaju i veliku kćer Dariju, dakle još jednu unuku. Svi smo u jako dobrim odnosima. Nema ni jednoga Božića ili drugog obiteljskog blagdana a da se svi ne nađemo na hrpi.

5 ILI-ILI

REKTORICA ILI SVEUČILIŠNA PROFESORICA?

- Sveučilišna profesorica.

GERBER ILI PETUNIJA?

- Gerber. On ponosno stoji i uvijek je vertikalan, a petunija, ako nije zalivena, opušta se. Nježnija je.

OSIJEK ILI BARANJA?

- Osijek. Čovjek, kako postaje stariji, traži sve više komoditeta i ambijent koji mu leži.

MAJKA ILI BAKA?

- Uuu, prerano mi je na to odgovoriti, kada mi unuk ima tek deset mjeseci. Zato kažem - oboje.

SVINJOGOJSTVO ILI PERADARSTVO?

- Peradarstvo, ipak.

Možda ste propustili...

PRIPREME ZA IZBOR MISS HRVATSKE 2019. GODINE

Koja će od ovih ljepotica dobiti krunu

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

U POŽEGI OD 29. KOLOVOZA DO 1. RUJNA

Jubilarni 50. Aurea Fest donosi
bogat glazbeni program

2

FESTIVAL DOKUMENTARNOG ROCK-FILMA U VINKOVCIMA

Film ‘’Boom! A Film about the Sonics’’ otvorio DORF

3

DVODNEVNI DOGAĐAJ 22. I 23. STUDENOGA

Dubioza Kolektiv headliner zadnjeg Pozitivnog koncerta