Prof. dr. sc. Dražen Živić voditelj je Područnoga centra Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” u Vukovaru i poznati hrvatski demograf.

Porazgovarali smo o podacima popisa stanovništva 2011. koje je u prosincu objavio Državni zavod za statistiku. Živić upozorava da oko usporedivosti rezultata popisa iz 2011. s prijašnjim popisima postoje teškoće zbog promjene metodologije popisa, no da je nedvojbeno da su Hrvatska, ali i Slavonija i Baranja, i dalje u depopulaciji. Istaknuo je da su posebno važna dva procesa - prirodna depopulacija (više se umire nego što se rađa) i demografsko starenje.

- Upravo potonji čini vrlo nepovoljan razvojni okvir koji će i u desetljećima koja dolaze negativno odrediti potencijale i razinu reprodukcije stanovništva, a time i demografske okvire koji određuju obujam i dinamiku radne snage.

Što je uzrok današnje demografske slike Hrvatske?

- Demografska slika Hrvatske, pa i hrvatskoga istoka, posljedica je dugoročnog djelovanja brojnih “vanjskih” i “unutarnjih” čimbenika, koji su remetili normalan i stabilan razvoj stanovništva. Nazivamo ih destabilizacijskim, a posebno se ističu demografski ratni gubitci - dva svjetska rata i Domovinski rat. Tu su još dugo i brojno iseljavanje, započeto još 1880-ih godina, a ne posustaje ni danas, zatim denatalitetni koncept u reprodukciji (bijela kuga), koji je gotovo “do savršenstva” doveden upravo na hrvatskom ravničarskom prostoru, te česte i složene gospodarske krize koje su poticale mlade ljude i obitelji na odlazak. Sinergijsko djelovanje tih i drugih čimbenika dovelo je Hrvatsku i Slavoniju u demografskom smislu pred potpuni slom, jer vlastiti demografski potencijali postaju sve skromniji, a budućnost će, bez značajnijih pomaka u provedbi aktivne populacijske politike, biti neizvjesna.

Kako se može utjecati da se taj trend zaustavi?

- S obzirom na to da su demografske promjene u pravilu dugoročne, i djelovanje na njih odgovarajućom javnom politikom, u kojoj su osobito važne populacijska i obiteljska politika, mora biti na duge staze, kontinuirano i sa sinergijskim učinkom što šireg spektra aktivnih mjera. Te mjere mogu i trebaju biti iz različitih područja: demografskog, socijalnog, gospodarskog, poreznog i slično. Pritom je uloga države i državnih institucija najvažnija.

Za Slavoniju je stoljećima BiH bila svojevrsni demografski bazen, no što sada kada je u BiH ostalo malo Hrvata?

- Za hrvatski ravničarski prostor može se s punim pravom reći da je prošao put od obećane zemlje do depopulacije. Slavonija i Baranja imale su tzv. migracijski tip formiranja naseljenosti, što znači da su stoljećima migracije igrale važnu ulogu u razvoju. Specifične političke prilike, kao i povoljne prirodne i druge karakteristike, stoljećima su dovodile ljude u Slavoniju, ali i raseljavale stanovništvo. U posljednjih nekoliko desetljeća okrenuo se smjer društvenog i gospodarskog razvoja, koji je, očekivano, doveo i do demografskih teškoća. Od pretežito imigracijskog Slavonija i Baranja postale su dominanto emigracijsko područje. S druge strane, hrvatska demografska komponenta BiH suočena je s problemom vlastitog preživljavanja. Rat, ali i sve skromniji unutarnji resursi bitno su suzili demografske, a napose emigracijske potencijale Hrvata u susjednoj državi. Doseljavanje će se nastaviti, ali nikako ne u takvom broju i dinamici kao 1950-ih i 1960-ih godina. Doseljavanje iz BiH nije bilo važno samo u kontekstu povećanja broja stanovnika (kratkoročni učinak) nego posebno iz motrišta demoreprodukcije (dugoročni učinak), jer su reproduktivne norme doseljenih bile veće od onih domicilnog stanovništva, što je pozitivno djelovalo na natalitet i usporavanje demografskog starenja.