Objavljeno 10. prosinca, 2012.
“Muzej u loncu” zove se projekt povratka starim jelima
ZMAJEVAC - Nakon đakovačkog restorana Sokak i osječkog Waldingera, Vinarija i restoran Josić u Zmajevcu, u nazočnosti velikog broja gostiju i uzvanika, čak i onih izvan Hrvatske bila je domaćin i treće ove godine organizirane izložbe “Baš se nekad dobro jelo”, zanimljivog projekta povratka starim jelima “Muzej u loncu” Gradskog muzeja Požega. Uz nazočnost idejnog pokretača projekta Maje Žepčević-Matić, kustosice etnografskog odjela požeškog Muzeja, koja je višegodišnjim trudom prikupila mnoštvo starih i već zaboravljenih, tradicionalnih recepata jela grada Požega i sela Zlatne doline, te svako do njih pomno proučila i publicirala, petnaestak njih pripremila je Marijana Pranjić, voditeljica kuhinje poznatog požeškog restorana Grgin dol zajedno s kuharima restorana Josić. Među njima i požeški vinogradarski ćevap, cicvaru, vajn supu, trgance s čvarcima, paštetu od šunke, radecky rižu, požeške fakine, bazlamaču te ostala od zaborava otrgnuta jela koja su se pod utjecajem turske i austro-ugarske kuhinje pripremala krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Potom su sva ponuđena uzvanicima na degustaciju, te su, uz sljubivanje s vinima vinarija Josić, Antunović, Kalazić, Belje i Feravino, brzo nestajala s velikog stola.
- Gorka je istina da se ovdje u Slavoniji i Baranji, kao regiji koja slovi za područje gdje se najviše i najbolje jede te s najviše počasti ugošćuje goste i turiste, o povijesti i vrijednosti autohtonih jela malo zna. Upravo tu spoznaju, kao i predrasude koje vladaju o slavonskoj kuhinji kao masnoj, teškoj pa i nezdravoj želimo mijenjati - istaknula je predstavljajući projekt njezina autorica Žepčević-Matić. Pritom je istaknula paradoks da u Slavoniji i Baranji imamo samo jedno zemljopisno zaštićeno jelo - kulen, za razliku od drugih regija koje su mnogo više radile na profiliranju i promociji svoje izvorne gastronomije.
Stoga su u projekt Muzej u loncu i krenuli s ciljem da se sustavno istraže jela na području, za sada požeškog kraja, te da upravo ona ispričaju njegovu povijest i običaje, što će, kada to isto učine i ostali dijelovi regije snažno pridonijeti razvoju njezina turizma. Pritom je sa velikim zadovoljstvom istaknula da dobiva sjajne povratne informacije. Naime, svi restorani u kojima su do sada prikazana i kušana stara jela, uvrstili su znatan njihov broj u svoje menije, a mnogim gostima se ona posebno sviđaju te i sve više naručuju.
Veliku potporu popularizaciji starih slavonskih jela daje Zajednica turističkih vodiča Slavonije i Baranje, poglavito njezin tajnik Darko Mrkonjić. On najavljuje još snažniji nastavak projekta tako da će u sljedećoj godini on obići restorane u cijeloj Slavoniji i Baranji.
- Planiramo projektu dati novu dimenziju pokretanjem sajma, odnosno dana zaboravljenih jela, te o tome već vodimo i pregovore s Gradom Osijekom, kaže Mrkonjić. Pritom ističe nadu da će se i brojni drugi ovdašnji restorani uključiti u taj projekt i on od požeškoga prerasti u projekt zaboravljenih jela Slavonije i Baranje.
Nikola VUKADNOVIĆ
Cicvara za najdraže goste
Marijana Pranjić, voditeljica kuhinje požeškog restorana Grgin dol, kaže da za sada pripremaju stara jela i kolače samo prema narudžbama za zainteresirane grupe gostiju, kojih je sve više. Pritom ističe da na posebno oduševljenje nailazi jelo kiflkok koje se pripravlja od nepotrošenog peciva prethodnoga dana. Sve popularnija je i cicvara, jelo koje se pravi od domaćeg vrhnja, tri do četiri jaja, šake ili dvije oštrog brašna i malo soli. Sastojci se miješaju u posudu dok se ne stvori kompaktna masa, a zasigurno je gotova kada se masnoća iz vrhnja odvoji uz rubove posude. Lijepo izgleda i stoga je to nekoć bilo skupo jelo koje je pripravljano za najdraže goste. Posebno su ga punice voljele pripremati omiljenim zetovima.
Vratiti i stare vrste vina
Robertino Marinjak, predavač u Ugostiteljskoj i turističkoj školi u Osijeku i predstavnik Hrvatskog sommelier kluba za Slavoniju i Baranju, ističe da bi za sljubivanje starih slavonskih jela, uz graševinu i frankovku, dobrodošle i stare vrste vina, kakva su se proizvodila prije stotinjak i više godina, a čije sorte vinove loze je sada moguće pronaći samo u tragovima. Stoga poručuje vinogradarima i vinarima da pokušaju, makar u manjem obujmu, vratiti se takvim starim sortama.