BELI MANASTIR - Za legalizaciju gospodarskih objekata, nužnih za normalan rad, baranjski seljci morat će izdvajati vrtoglave iznose. Boje se da će probiti rok za legalizaciju, do kraja lipnja iduće godine, što za sobom povlači plaćanje kazni, izlaske građevinskih inspekcija i rušenje. Tako bar tvrdi Petar Pranjić, predsjednik udruge seljaka Baranjska brazda.

- Šokirani smo. Dio seljaka, i to ne mali, za legalizaciju objekata sagrađenih do 30. lipnja 2011., prema prvim računicama, morat će izdvojiti najmanje 60.000 kuna. Pa, ljudi moji, ne mogu nas trpati u isti koš sa seljacima iz razvijenijih krajeva Hrvatske - kaže, dodajući da nitko ne može zanemariti činjenicu kako ih je većina, povratkom u Baranju, počela od nule.

Ističe kako ni od koga ne traže novac ili izuzimanje od plaćanja svega potrebnog vezano uz legalizaciju, već samo stavljanje područja od posebne državne skrbi, ako ona još uvijek postoje, u neki drugi kontekst.

- Nitko nikada nije tražio ishođenje posebnih dozvola za gradnju gospodarskih objekata na vlastitom placu. A sada ćemo, želimo li nastaviti poljoprivrednu proizvodnju i eventualno dobiti novac iz raznih EU fondova, morati legalizirati i kućice za pse - slikovito objašnjava, navodeći vlastiti primjer. Za gospodarske objekte, ukupne površine 500-tinjak četvornih metara, legalizaciju će, kaže, platiti 70-ak tisuća kuna, što smatra dovoljnim da ga “sruši na koljena”.

- Predlažemo nadležnima, a uskoro ćemo im se obratiti i pismenim putem, da sjednemo za stol te vidimo gdje sve to vodi - ističe, napominjući kako ne stoji ni dosadašnja obveza plaćanja raznih nameta, poput komunalnih i vodnih naknada, budući da sredstva završaju svuda, samo ne tamo za što su namijenjena.

Nije Pranjić usamljen u svojim razmišljanjima. Slično govori i jedan od većih baranjskih poljoprivrednih proizvođača Šandor Sabo, koji sve skupa smatra prekompliciranim i još uvijek ne zna koliko će morati izdvojiti za legalizaciju svojih objekata. Osim toga, dodaje, brinu ga i neujednačeni izvadci iz katastra. Isti objekt u njegovom domaćinstvu, naime, postoji u dokumetnu iz 19. stoljeća, nema ga u onom iz 1928. godine, a još uvijek stoji u dvorištu. Tvrdi kako u selu nema ni jednog gospodarstva u kojem od šezdesetih godina prošlog stoljeća nešto nije nadograđivano.