Objavljeno 22. studenog, 2012.
Postrojbu je osnovao heroj obrane Vukovara Blago Zadro
Vezani članci
BRANITELJ MIROSLAV TOT
Ovogodišnju obljetnicu pada Vukovara odlučili smo upotpuniti pričom o pripadnicima vukovarskog Turbo voda, jedinice koju je osnovao heroj obrane Vukovara Blago Zadro.
- Mi smo pripadnici postrojbe koja je imala 18 ljudi, a od toga ih je šest poginulo - predstavili su nam se Zoran Janković, Stipo Mlinarić i Nevenko Mauzer. Nedavno su osnovali udrugu Turbo vod, ne kako bismo tražili novac i ostvarili za sebe korist, nego da bismo pričali o svojim poginulim suborcima, ljudima koji su gotovo zaboravljeni.
Prema svjedočenju Tomislava Jakovljevića, Turbo vod je dobio ime nakon što su njegovi pripadnici na novosadskoj televiziji vidjeli izvješće u kojem je autor rekao da turbo ustaše bacaju ručne bombe 300 metara daleko.
- Vod je Blago osnovao 14. rujna 91. Ljudi su se okupili spontano, a za zapovjednika je Blago imenovao svog sina Roberta, koji je tada bio u specijalnoj policiji. To je bio interventni vod koji je išao na najteže zadatke. Gdje god je bila frka, zvali su nas, a kad te zovu - ne zovu te na piće - pričaju nam tri pripadnika Zadrine jedinice.
Njihov punkt bio je u Slavonskoj ulici, okomito postavljenoj na Trpinjsku cestu, kasnije nazvanu grobljem tenkova.
- Imali smo nekoliko protuoklopnih bacača i jedan brdski top. U rovu s jedne strane osa i ručni bacač, s druge strane ceste - također osa. Niže niz ulicu postavljen je brdski top. Kad se pojavi tenk, najprije ga gađa top, a onda ga gađamo bočno, s obje strane. Bila je to dobitna kombinacija - ispričao je Jakovljević.
Od 14. rujna, kad je prvi put pogodio tenk, do 17. studenoga, kad ga je posljednji put pogodio, Jakovljević je ispalio oko trideset raketa iz ručnog bacača. U danima kad je na punktu u Slavonskoj bilo mirno, pripadnici Turbo voda prema potrebi su uskakali na mjesta gdje je obrana bila u kritičnom stanju.
- Išli smo na mjesta koja su bila najugroženija. Kad bi neprijateljska vojska zauzela dio terena, naš zadatak bio je pomoći vratiti ga. Ako bismo uspjeli, domaći dečki ponovno bi zasjeli na svoje položaje, a mi bismo se vraćali u Slavonsku - pričaju pripadnici Turbo voda.
Mjesec dana prije pada Vukovara, točnije 16. listopada, na križanju Kupske i Vinogradske ulice, poginuo je Blago Zadro. Do njegovog tijela prvi su pokušali stići pripadnici njegovog interventnog voda. Izvlačeći mrtvog Zadru poginuo je Zvonko Mlinarić Špenac.
Ako se prizori iz razorenog grada mogu nazvati paklom, zadnji dani obrane bili su njegov deveti krug.
- Ni tada se nismo raspali. Ostali smo zajedno do kraja - prisjeća se trojka. S padom Vukovara Robert Zadro najmlađima je savjetovao: “Obucite se u civilke i predajte se s ovim civilima iz Borovocommercea. Zarobit će vas, niste služili vojsku, dobit ćete par šamara, ali morat ćete biti pušteni.”
- Skinuo sam uniformu, otišao u Borovocommerce i tamo htio sačekati svoju sudbinu - kaže Mauzer, koji je u to vrijeme imao 18 godina. Međutim, izdvojili su ga iz kolone. S još desetak ljudi stajao je uz jednu kuću uz Trpinjsku cestu.
- Dva lika ušla su u dvorište, a jedan je ostao s nama, vani, s oružjem “na gotovs”. Jednog po jednog tjerao je unutra, a onda bi odjeknuo pucanj. Ubijali su sve redom. Unutra sam vidio kako čovjeku ispred mene pucaju u glavu. Počeo sam trčati. Pucali su za mnom, ali nisu me pogodili. Prešao sam prugu, došao do bobotskog kanala. Nisu pošli za mnom. Odlučio sam vratiti se u Obućaru, gdje sam spremio oružje i uniformu. Odlučio sam: ili ću se boriti do smrti ili u proboj. Tamo sam se susreo s ostacima Turbo voda i rekao sam im što mi se dogodilo. Jakovljević je rekao - ideš sa mnom. Petorica smo krenula u proboj, Zadro, Jakovljević, dva čovjeka koja su iz Njemačke došla braniti Vukovar i ja. Zadru smo jedva uspjeli nagovoriti, htio se boriti do smrti. Na kraju smo se uspjeli probiti iz okruženja - ispričao je Mauzer.
Ladislav TOMIČIĆ/Denis LOVROVIĆ
Kad bi netko poželio snimiti ratni film o Vukovaru, film o Turbo vodu, bio bi to idealan predložak
Udruga Turbo vod osnovana je da bi se pričalo o poginulim suborcima, koji su gotovo zaboravljeni
I DANAS SMO EKIPA
Rat je preživjelo dvanaest pripadnika Turbo voda: Tomislav Jakovljević, Miroslav Radmanović, Nikola Bermanec, Željko Moric, Tomislav Moric, Goran Popić, Denis Perko, Zoran Janković, Mirko Brekalo, Nevenko Mauzer, Stipo Mlinarić i Željko Grujić.
- Svi imamo obitelji, djecu. I sad se okupimo i družimo. Ostali smo ekipa - kažu trojica naših sugovornika, pripadnika vukovarskog Turbo voda.