BELI MANASTIR - Egzodus se nastavlja. Nekoliko desetaka obitelji i pojedinaca, većinom u najproduktivnijoj životnoj dobi, jutros je krenulo put Kanade. Prve reakcije nekih od četrdesetak obitelji koje su u Montreal stigle prije desetak dana, više-manje su pozitivne. Bar se tako čine njihovi komentari na raznim društvenim mrežama. Nove putnike tek čeka snalaženje i pisanje prvih dojmova.

- Što da radim? Završila sam školu, a posla nema. Raspitivali smo se uokolo, čuli iskustva nekih koji su ranije otišli, platili sve potrebne takse, prodali neke pokretnine kako bi imali novca za prvu ruku i to je to - priča dvadesettrogodišnja Belomanastirka, samo jedna od rijeke stanovnika jedinog baranjskog grada koji su se odlučili na ovaj korak.

- Ljudi su davali i otkaz. I to na Belju, primjerice. Djecu ispisali iz škole. Zamislite, imali su redovnu plaću, sređen život, stan i kuću. I opet su otišli. Pa zašto ne bih pokušala - nastavlja, navodeći kako joj je osnovna misao vodilja prilikom donošenja odluke oko odlaska “preko bare” bila konačno zapošljavanje i život dostojan čovjeka.

- Teško mi je. Kako mi ne bi bilo teško, ali mislim da bi mi ostankom kod kuće bilo još teže. Zar da i dalje ovisim o roditeljima? Svom srećom, još nemam djece, premda vjerujem da ni onda ne bih dvojila - kaže, dodajući kako se uzda u sebe i vještine koje posjeduje. Odlazi u englesko govorno područje, što smatra prednošću.

Službenih informacija nema, ali pretpostavke kažu da je u prvom valu iz Baranje prema Kanadi otišlo više od 50 obitelji, a još toliko ih se priprema. Komentari na društvenim mrežama i kuloarima su različiti. Dijametralno suprotni.

- Nakon 2. svjetskog rata Baranja je bila obećana zemlja. Postala je novim domom brojnim Međimurcima, Zagorcima, Dalmatincima, Hercegovcima i tko zna komu sve ne. A sada? Iz Baranje se naprosto bježi. Zašto? Pitajte one koji su vodili privatizaciju i krali na kamare. Neka samo idu. Što će ovdje - stoji na jednom od foruma. Oponent ovom autoru, pak, ne odobrava odlazak.

- Misle li da će im u Kanadi teći med i mlijeko, varaju se. Garantiram da će ih se pola vratiti - mišljenja je.

Kako bilo da bilo, stotine mladih trbuhom za kruhom nije otišlo, niti će otići “bez vraga”. Pogled na podatke Hrvatskog zavoda zazapošljavanje sve govori. Više je od 6.000 nezaposlenih Baranjaca, od kojih najviše mladih. Dodaju li se toj brojci učenici, studenti i umirovljenici, pitanje je tko uopće ovdje radi.