Objavljeno 16. studenog, 2012.
ORAHOVICA - Miroslav Tot je Orahovčanin koji je u ratnom Vukovaru bio svamo dva mjeseca, ali je osjetio mržnju, strahote i razaranje koje je dolazilo: “Kao 26-godišnjak sam se priključio vukovarskoj policijskoj postaji u lipnju 1991., s oko 60 mladih policajaca na ispomoći. Bio sam raspoređen kod Tomislava Merčepa. Štitili smo građane i imovinu jer je neposluh srpskog stanovništva prema hrvatskim građanima i institucijima bio na vrhuncu”, sjeća se Miroslav. Kaže kako je bio izravni sudionik trenutaka kada se “sve zakuhalo”:
- Srbi, naoružani od JNA, u okolnim selima započeli su 'balvan-revoluciju' blokirajući prometnice i magistralu. Neovlašteno su zaustavljali i zadržavali nesrpsko stanovništvo, neke su opljačkali, neke premlaćivali i to je postajala vukovarska svakodnevnica. Građani su svakodnevno prijavljivali mnoštvo kaznenih djela. Danonoćno smo radili u vrlo teškim uvjetima. Bavili smo se i prikupljanjem informacija o aktivnostima neprijatelja – kaže Tot, dodajući kako je u početku ratnih operacija cjelokupni sastav policijske postaje bio na prvoj crti obrane, sve do formiranja hrvatske vojske, odnosno Zbora narodne garde. Miroslav je u Vukovaru i ranjen, a već početkom rujna po zapovijedi je izašao iz grada.
- Po Merčepovoj zapovijedi prelazim u Valpovo. Kao pripadnik ZNG-a 1. listopada 1991. sam zarobljen u Torjancima na Karauli. Završio sam u Begejcima i proživio svakodnevno batinanje, maltretiranje i iživljavanje. Nakon 71. dana u logoru prebacili su me u Vojno-istražni zatvor u Beograd. Na slobodu sam pušten nakon dva i pol mjeseca na razmjeni na aerodromu Pleso u Zagrebu. Bio sam u grupi s Vesnom Bosanac, Đurom Njavrom i drugima - prepričava Miroslav, koji i danas sve to ima u glavi, kao da je bilo jučer.V.Grgurić
POSLIJE U 5. GARDIJSKOJ BRIGADI
Nakon izlaska iz logora Tot se ponovo priključio vojsci i to u pričuvni sastav 107. brigade, a u prosincu 1992. prešao je u 5. gardijsku brigadu, gdje je ostao do umirovljenja. Danas je predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Orahovica te pomaže braniteljima boriti se za prava koja su svojom krvlju zaslužili.
Vukovar kao pečat slobode
Tot posebice pamti dane u logoru: “Sve to je zapisano negdje duboko u osobnosti, kao trauma i rana koja je zacijelila ali je ostao ožiljak, neizbrisiv do unuka i praunuka. Ljudska je patnja nenadoknadiva, ne može se popraviti. Ne može se ni na koji način nadoknaditi ono što je čovjek propatio u srpskom logoru. Sretan sam što je sve ipak završilo ovako kako je, što sam danas u svojoj slobodnoj zemlji, što i u tom logoru nisam bio uzalud. Iako sam u Vukovaru bio malo i samo na početku rata, znam i osjećam kako je Vukovar pravi pečat slobode hrvatskog naroda”, zaključuje.