BILJE - Događaj od 2. studenoga ove godine Viktor Andrijević, invalid Domovinskoga rata, kaže, nikada neće zaboraviti. Zbog duga od 1.916 kuna (ukupan je bio 2.916 kuna, ali je Viktor platio 1.000 kuna), privela ga je policija i to pred očima njegova 13-godišnjega sina. Šok mu je bio to veći što su, kako kaže, najprije fizički napali njega, a potom, kad je pokušao braniti oca, sinu su zavrnuli ruku. No, to nije sve! Kada je otišao izdržavati u zatvor trodnevnu kaznu, Viktor nije znao gdje mu je dijete. “Rekao sam im da ću ići u pritvor, ali da prethodno želim nazvati prijatelja i zamoliti ga da sin ostane kod njega. Uzeo sam telefon, no policajci su mi rekli da nikoga ne smijem nazvati, oteli su mi ga iz ruke i bacili na pod. Vidjevši to, sin je počeo plakati i krenuo spriječiti policajca da me udari, a onda mu je policajac smotao ruku na leđa. I danas imam ožiljak na čelu i na lijevoj ruci i nozi, no sve to pa i četiri metka koje sam primio tijekom rata ne bole koliko činjenica da su mi ozlijedili dijete”, priča Viktor, koji je potom krenuo u zatvor, a u kući je sa sinom ostao policajac. Kako mu nisu dopustili da u pritvor ponese mobitel, tvrdi da tri dana nije znao gdje mu je dijete koje je u međuvremenu smješteno kod susjeda. Policija je, naime, obavijestila belomanastirski Centar za socijalnu skrb koji je izdao rješenje da se dijete privremeno smješta kod susjeda do dolaska oca iz pritvora. Pa iako je policajac ostao sa sinom do dolaska socijalnog radnika, Viktor to smatra teškim propustom. “Odselio bih se iz države da mogu, jer za ovakvu se ja nisam borio. Kao da sam oštetio državu za dva milijuna, a ne za dvije tisuće kuna, tako su se ponijeli prema meni. Nisam pružao otpor pri odlasku u pritvor, samo sam htio zbrinuti sina, čiji sam skrbnik od razvoda. Nisu mu dopustili da dođe do mene, niti sam ja mogao ikoga nazvati i pitati gdje mi se sin nalazi. To je nedopustivo”, zaključuje. M.Mihelić