Zvuči zastrašujeće, ali je tako - devedeset posto stanovnika Hrvatske zaraženo je citomegalovirusom, široko rasprostranjenim virusom iz porodice herpesvirusa, a da toga u velikoj većini slučajeva nisu niti svjesni.

Većina stanovnika Hrvatske, ali i ostatka svijeta, obično i nema posebnog razloga za brigu, jer je citomegalovirus, kao i ostali herpesvirusi, u stanju latencije, odnosno mirovanja. Kao široko rasprostranjen virus, odlično je prilagođen organizmu svog domaćina. U stanju je u našem tijelu opstati cijeli život, a da ne izaziva probleme, ako je naš imunosustav zdrav. Citomegalovirus je na određeni način na "vagi" s našim imunosustavom, čini sve da se rasprostrani u populaciji, ali da opet ne ugrozi svog domaćina. No grupa dr. Luke Čičin-Šaina s Helmholtz centra za infektologiju u njemačkom Braunschweigu otkrila je podmukao, dosad neprepoznat utjecaj citomegalovirusa na ljudsko zdravlje.

Čičin-Šain i suradnici otkrili su da citomegalovirus izaziva dugoročne posljedice u organizmu: koristeći mišji model, pokazali su kako se imunološki sustav koncentrira na citomegalovirus, što dovodi do slabljenja odgovora na druge viruse, poput virusa gripe ili virusa zapadnog Nila. Zanimljivo je da starenje ima sličan utjecaj na imunosustav, što upućuje na mogućnost da citomegalovirus pridonosi procesu imunološkog starenja. U skladu s time, starija populacija je sklonija obolijevanju od zaraznih bolesti od mlađe populacije. Posljedično, ovi rezultati upućuju na važnost razvoja cjepiva protiv citomegalovirusa.

Vrijedna nova otkrića, do kojih je njegova grupa došla u suradnji s Oregon Health and Science University, University of Arizona College of Medicine te Washington University School of Medicine nedavno su objavljena u prestižnom časopisu PLoS Pathogens. Međutim, Čičin-Šain je na ovom projektu počeo raditi prije nekoliko godina, za vrijeme boravka u Americi, gdje je surađivao s grupom dr. Janka Nikolića Žugića.

- Nagovorio sam Janka da se počnemo baviti projektom utjecaja citomegalovirusa na imunološko starenje. Janko je znanstvenik koji je vrlo etabliran u SAD-u i radi na imunološkom starenju, a došao sam u njegovu grupu iz jedne grupe u Njemačkoj koja se bavila citomegalovirusom. Uputio me na radove koji naznačuju da bi citomegalovirus mogao imati utjecaj na imunološko starenje. Prošao sam kroz tu literaturu i zapravo shvatio da imamo mogućnost eksperimentalno utvrditi utječe li doista citomegalovirus na imunološko starenje. Predložio sam mu eksperiment koji je na koncu trajao dvije godine i koji je koštao oko 50.000 dolara, objašnjava Čičin-Šain.

U sklopu eksperimenta mladi miševi inficirani su citomegalovirusom, a nakon što su ostarjeli, utvrđeno je da u usporedbi s miševima koji nisu inficirani ovim virusom postoje znatne razlike.

- Ono što smo gledali kao razlike je to da smo miševe inficirali nekim drugim virusima, recimo virusom gripe ili virusom zapadnog Nila. Kad smo ih inficirali tim virusima, vidjeli smo da su oni miševi koji su u sebi nosili citomegalovirus imali mnogo slabiji imunoodgovor na viruse gripe i zapadnog Nila. To nam je pokazalo da je citomegalovirus doista uzrok tom oslabljenom imunoodgovoru - kaže Čičin-Šain.

Njegova grupa s Helmholtza bavi se utvrđivanjem mehanizama citomegalovirusa koji su bitni za slabljenje imunoodgovora domaćina.

- Mislimo da je razlog tome da je naš imunosustav "opsjednut" citomegalovirusom. Taj se virus zapravo nikad ne očisti iz organizma i zato je jedan značajan dio našeg imunološkog pamćenja posvećen citomegalvirusu, što samim tim znači da manje ostaje za kontrolu svih drugih virusa. To je naša radna hipoteza koju sad pokušavamo dokazati ili pobiti. Jer tako to ide u znanosti. Već smo utvrdili da doista postoji jedna grupa stanica koje su doista bitne u svemu tome, to su rezultati koje još nismo objavili i na kojima dalje radimo. Pokušavamo točnije shvatiti u kojim se organima događaju te promjene, da li u limfnim čvorovima, slezeni ili negdje drugdje. Još je mnogo posla pred nama u tom smjeru, ali mislim da je kritičan rezultat bio taj da smo doista utvrdili da citomegalovirus pravi jednu razliku - kaže Čičin-Šain. Također dodaje da se dosad već susretao s pitanjima je li to što su sad pokazali alarmantno te hoće li nepotrebno uzrujati ljude koji nose citomegalovirus:

- Mislim da to uopće nije problem i da je dobro da to znamo. Jer ljudi će biti inficirani citomegalovirusom i bez naših rezultata. I ovako i onako citomegalovirus je jako rasprostranjen. I sam sam pozitivan na citomegalovirus. Važno je da znamo da citomegalovirus može imati takav utjecaj, jer ako to znamo, onda također znamo da bi citomegalovirus mogao biti adekvatan cilj za razne intervencijske ili profilaktičke strategije kojima bismo onda mogli spriječiti da taj virus izaziva takve probleme. Primjera radi, kad bi postojalo cjepivo protiv citomegalovirusa, onda bi se njegova infekcija mogla u većoj mjeri smanjiti. Time bi se ujedno negativni utjecaji citomegalovirusa mogli u znatnoj mjeri preduhitriti - objašnjava Čičin-Šain.

Citomegalovirus je virus o kojem je malo što poznato, zato što u osnovi izaziva vrlo blage simptome i ne izaziva neke znatne bolesti.

- Ne izaziva neke simptome po kojima bi bio odmah prepoznat, ne izaziva neki osip koji bi bio tipičan za njega. Može izazvati infekciju koja otprilike izgleda kao gripa. Prođe za tjedan dana uz glavobolju, malu temperaturu, možda malo natečene limfne čvorove, i ljudi zapravo nikad i ne znaju da su se inficirali citomegalovirusom. No citomegalovirus je, s druge strane, u stanju u našem tijelu opstati cijeli život, a da ne izaziva probleme, ako je naš imunosustav zdrav. On je interesantan u medicini zato što citomegalovirus izlazi iz stanja latencije u osoba kojima je imunosustav narušen. Riječ je, recimo, o osobama koje boluju od AIDS-a ili osobama koje su imunosuprimirane jer su primatelji organa. Kod tih osoba citomegalovirus postaje aktivan, agresivan i izaziva bolesti - dodaje Čičin-Šain.

Citomegalovirus u sebi ima 170 gena. To je najveći virusni genom koji je poznat u medicini, a jedina svrha golemom broju tih gena jest izbjegavanje ljudskog imunosustava.

- Citomegalovirus izbjegava razne mehanizme. Kad god bi se otkrilo nešto novo u imunologiji, recimo da postoje T-limfociti koji su u stanju nadzirati viruse unutar stanica, kao i mehanizam kojim to čine, dvije godine poslije ustanovilo se da citomegalovirus to zna. On blokira T-limfocite na način da blokira one bjelančevine koje na površini stanica prikazuju virusne antigene T-limfocitima. Kad se otkrilo da postoje "natural killer" NK stanice, koje mogu prepoznati koje su stanice inficirane, ujedno se otkrilo da citomegalovirus ima paletu gena kojima blokira one stanične receptore kojima NK stanice prepoznaju inficirane stanice - napominje Čičin-Šain.

Sve u svemu, virusi iz našeg okruženja su evolucijski pobjednici jer su razvili gene kojima se uspijevaju i dalje razmnožavati u okružju našeg imunosustava.