Magazin
NESLOMLJIVI DIV S DUNAVA:

Vukovarski vodotoranj: Simbol stradanja, otpora i opstanka!
Objavljeno 3. studenog, 2012.

Bit će to jedina građevina u Vukovaru koja će ostati neobnovljena. Pogođen s više od 600 projektila u vrijeme tromjesečne opsade hrvatskog grada na Dunavu, vukovarski vodotoranj svojom je ranjenom siluetom ponad razvalina Vukovara (p)ostao prepoznatljivim simbolom stradanja, ali i otpora agresiji 1991. godine. Dva desetljeća kasnije, sa svim svojim ratnim ranama ostao je netaknut.

S 50-ak metara visokog vodotornja na početku naselja Mitnica pruža se danas panorama novih, crvenih krovova. Dok poslijeratna obnova Vukovara ulazi u svoju završnicu, sam vodotoranj bit će - takav kakav je - konzerviran i ostat će autentičnim svjedokom, trajnom opomenom na vukovarsku, ratnu 1991. Izvana, jer u njegovu će se unutrašnjost sadržajno, i simbolično, vratiti život.

MEMORIJALNI CENTAR VUKOVAR

Ideja da se vukovarski vodotoranj sačuva u svojim sadašnjim vizurama datira još iz prvih poslijeratnih godina, no premda se o tome neprestano govori nikakvih konkretnih konzervatorskih zahvata dosad nije bilo. Posve precizno se o terminima ne izjašnjava ni Vukovarac u fotelji ministra branitelja, Predrag Matić Fred.

- Priča oko vodotornja počinje. Imamo viziju kako to treba izgledati i s prvim danom 2013. godine koncept vezan uz Vukovar postaje nam prioritetnom zadaćom, najavio je u telefonskom razgovoru ministar govoreći o planu osnivanja javne ustanove, Memorijalnog centra Vukovar, koja bi povezala sve memorabilije vezane uz Domovinski rat i obranu toga grada.

Konzerviran kao “podsjetnik na '90-te”, vodotoranj će biti središnje mjesto buduće ustanove, zajedno sa svim objektima i mjestima sjećanja - od Spomen doma Ovčara na istoku do Trpinjske ceste na zapadu, kamenog križa i muzeja u vojarni 204. brigade HV-a na Sajmištu, do Dunava na jednoj i Bogdanovaca na drugoj strani.

Ustanova bi bila formirana do Dana grada Vukovara sljedeće godine, dakle 3. svibnja, a o njoj bi “dok ne poodraste” računa vodilo Ministarstvo branitelja. Cijelu priču odredit će zakonsko rješenje.

- Vjerujem da će prijedlog takvog zakona konsenzusom proći na Vladi i Saboru, dodaje ministar. Obrazložit će i kako su udruge proistekle iz Domovinskog rata prošlih godina u Vukovaru entuzijazmom napravile velik dio posla koji sada pak treba staviti pod patronat stručnjaka pri čemu će istodobno živi sudionici bitke za Vukovar svjedočiti, kroz sva mjesta sjećanja, o onome što se događalo 1991. Buduća javna ustanova značila bi i 20 do 50 radnih mjesta.

VIDIKOVAC KRAJ DUNAVA

Vukovarski gradonačelnik Željko Sabo kaže da će vodotoranj, kao simbol Vukovara, izvana biti konzerviran, dok će njegova unutrašnjost biti uređena u funkciji - života, budućnosti. U planu je pri vrhu tornja, na kojem se od mirne reintegracije 1998. godine vihori hrvatski stijeg, restoran i vidikovac s kojeg se pruža pogled na 100-tinjak kilometara okolice, s rotirajućom plohom koja pogled usmjerava na Dunav i Vukovar, prema Osijeku i Iloku.

Sabo također spominje i multikulturalnu dvoranu, ističući kako je zadatak izrade glavnog projekta dobio projektant Goran Rako, a izradu dokumentacije je iz ovogodišnjeg proračuna sufinanciralo Ministarstvo branitelja. Troškovnik opisanog uređenja vodotornja zasad nije poznat, kao ni krajnji rok za završetak radova. Inače, za obnovu vukovarskog vodotornja na lokaciji Najpar bašče - sagrađenog 1968. godine kada je s kapacitetom rezervoara od 2.200 kubnih metara bio među najvećim građevinama te vrste u Europi - prije više od desetljeća donirala je Zadarska županija, iako i sama pogođena ratom, 3 milijuna kuna. Bila je to povratničke 1998. godine tzv. lista donatorskih građevina, nakon što je prvi predsjednik Franjo Tuđman pozvao Hrvatsku na solidarnu poslijeratnu obnovu grada Vukovara.

Pretpostavka je kako taj novac, za koji ministar Predrag Matić kaže da je u međuvremenu “skršen”, neće biti dostatan, no ime Zadarske županije ostat će upisano kad se toranj uredi. Sabo navodi i opciju financiranja iz fondova Europske unije.

ZAKASNJELI RATNI TURIZAM

- Financijska strana konzervacije simbola Vukovara ni u kojem slučaju ne bi trebala biti upitna, zaključuje gradonačelnik, koji očekuje da bi tijekom 2013. mogle početi i konkretne aktivnosti.

Koncepcija javne ustanove Memorijalni centar Vukovar usmjerena je, otkriva ministar Predrag Matić Fred, i na plan da Vukovar uđe u školske udžbenike i bude dio programa terenske nastave o Domovinskom ratu na čemu, kaže, već radi s ministarskim kolegom iz resora prosvjete, Željkom Jovanovićem. Zamisao je da učenici 8. razreda osnovnih škola iz svih hrvatskih krajeva dolaze u Vukovar, uče obilazeći mjesta iz novije povijesti, spavaju na vojničkim krevetima... S druge je strane, (po)ratni turizam. Matić kaže kako se s tim kasni desetak godina, ali i “bolje ikad nego nikad”.

- Na nesreću, imali smo rat, a to trebamo i eksploatirati, ali na kvalitetan i dostojanstven način, da žrtve '91. budu istaknute i vrednovane. Vukovar je zaslužio da se razvija i od tzv. ratnog turizma, iako nam se to možda ne sviđa, tvrdi ministar te dodaje kako slično rade mnoge svjetske zemlje koje su, u tom smislu, kroz prošlost prošle slično i imaju što pokazati.

- Vukovar to nedvojbeno ima. Vukovar je brend, poruka i pouka cijelom svijetu - kaže ministar i dodaje kako nedostaje samo mirovni centar jer i u tom se pogledu ima što reći. Nadalje ističe kako je Vukovar bio mjestom jedine uspješne mirovne misije UN-a, grad u kojem poslije rata nije bilo međunacionalnih incidenata, već se budućnost gradi u toleranciji. “Svi koji dođu, ne da odlaze iz Vukovara s kamenom u trbuhu nego s porukom mira i nenasilja”, zaključuje ministar.

UZ BOK GOLUBICI
Vodotoranj, suvenir koji svi žele

Uz vučedolsku golubicu, kultnu keramičku posudu pronađenu 1938., na arheološkom lokalitetu Vučedol, pet kilometara nizvodno od središta Vukovara, vodotoranj je najprepoznatljiviji simbol Vukovara. Već i sam spomen asocijacija je na stradanje Vukovara, na njegov otpor i mjesto gdje se 1991. godine Hrvatska branila od agresije. Gipsani odljev vodotornja u malom danas je, osim dakako replike golubice, suvenir što ga oni koji dođu žele ponijeti kao uspomenu na Vukovar. Kristijan Drobina, dijete vukovarskog branitelja i bivšeg zatočenika srpskih logora, radi u Spomen domu Ovčara u kojem je od otvaranja u studenom 2006. bilo oko pola milijuna posjetitelja doslovno iz cijelog svijeta. “Mnogi ovdje u suvenirnici traže upravo suvenir vodotornja”, govori Drobina, dodajući kako “mali vodotoranj” izrađuju vukovarski branitelji. Uz suvenir, na istom mjestu i o simbolu Vukovara pričaju branitelji koji volontiraju upravo sa svrhom svjedočenja o '91. Zdravko Komšić iz Hrvatskog društva logoraša srpskih konclogora (HDLSKL) podržava inicijativu da, uz pijetet prema žrtvama, Vukovar treba memorijalni dio staviti i u funkciju razvoja grada. “Vukovar nam se urezao u pamćenje, taj grad ima posebno mjesto zbog onog što je prošao '91. Slika vodotornja simbolizira nam Vukovar i došli smo to i vidjeti, iako ga danas u magli nismo odmah pronašli”, kaže sa smiješkom Rajko Hergotić, Varaždinac u obilasku Vukovara.

PONOSNI SUSJED
Da je svatko ostavio samo kunu...

U neposrednoj blizini vodotornja, u Ulici Najpar bašče, prvi susjed tog simbola Vukovara, 67-godišnji je Franjo Hajmburger. “Navikao sam, znam da je tu. Ljudi stalno dolaze, obilaze, gledaju. Da je svatko samo kunu ostavio...”, govori taj Vukovarac koji se sjeća i predratnog restorana u vodotornju, koji već i u godinama prije Domovinskog rata nije više služio kao hidrotehnički objekt. Franjo čuva razglednice sa slikom vodotornja iz '70-ih godina prošlog stoljeća, ali i fotografije u korov obrasle ruševine svoje obiteljske kuće u podnožju tornja kako ih je zatekao nakon povratka. Sjeća se da je prvi put vodotoranj gađan 28. kolovoza 1991. neprijateljskim topovima s Dunava, ali i pada grada 18. studenoga, kada su okupatori “vikali da idu gore staviti njihovu zastavu, ali nisu išli”. Ulaz u ranjeni vodotoranj danas je, zbog sigurnosti, pod lokotom.

20-50

novih radnih mjesta omogućila bi javna ustanova Memorijalni centar Vukovar.

PODIZANJE STIJEGA
Prkosno, da se vidi, to je Hrvatska

Vukovarski branitelji pričaju i kako je za vrijeme opsade grada tada 23-godišnji Ivica Ivanika s Mitnice pod kišom granata uvijek iznova na vodotoranj dizao hrvatsku zastavu. Josip Grlić-Leptir, bio je u skupini branitelja koji su se u proljeće '98. penjali kroz ruševno zdanje i iznovice “iz nekog prkosa, da se vidi da je Hrvatska”, izvjesili 40-metarski stijeg. “Trebalo je, da se ne zaboravi, konzervirati cijelu jednu ulicu”, domeće danas Grlić.

Vukovar ima što pokazati, a zaslužio je da se razvija i od tzv. ratnog turizma, tvrdi ministar Predrag Matić Fred

Možda ste propustili...