Đakovčanka J. B. (30), profesorica hrvatskog jezika, u pet je proteklih godina poslala čak 400 zamolbi za posao.

- Uzmemo li za primjer da je omotnica u kojoj sam slala dokumente stajala najmanje pet kuna, ovisno o tome kolika je bila težina, jer se nekada traži i preslika radne knjižice, znači da sam najmanje 2.000 kuna potrošila samo na to, a nezaposlena sam - kaže Đakovčanka. Dodaje i kako su uz spomenute, nastajali i drugi troškovi vezani uz dokumente, pa se iznos “penjao u oblake”. Od svih poslanih zamolbi, samo su tri urodile plodom. "Radila sam osam mjeseci na zamjeni u jednom selu, nakon toga još mjesec dana u drugom i u Đakovu dva tjedan, i to je sve. Inače zamolbe za posao nisam slala isključivo za nastavu hrvatskog jezika, nego za sve što je moglo proći, od likovnog i engleskog do glazbenog", kaže Đakovčanka. Dok je čekala posao, 30-godišnjakinja je upisala, kaže, i doktorat, pa se više fokusirala na učenje, inače bi dodaje, broj poslanih zamolbi bio i veći, a time i troškovi.

Da je traženje posla vrlo skupo “zanimanje” dokazuje i apsurdna situacija u kojoj se prilikom natječaja za posao od kandidata traže razni izvadci dokumenata i ovjerene preslike koje je potrebno platiti. Domovnica, rodni list, diploma ili svjedodžba, potvrda o nekažnjavanju, samo su neki od potrebnih papira u šumi birokracije koje se moraju predavati prilikom traženja posla u školama, ali i u ostalim državnim i javnim službama, a često i kod privatnika. Nije dovoljno samo napisati životopis i priložiti kopije dokumenata, već se traže originali ili ovjerene kopije, a rijetki su oni uredi gdje je moguće dostaviti neovjerene kopije uz donošenje na uvid originala.

Kad je u pitanju domovnica, koja je uvjet u svakom natječaju, jeftinije je izvaditi original nego ovjeravati kopiju. Kako saznajemo u matičnom uredu, za domovnicu se plaća 25 kuna, od toga pet kuna na ime naknade, dok 20 odlazi za pristojbe. Kod javnog bilježnika cijene variraju, u pravilu se za ovjeru dokumenta plaća 47 kuna, od toga deset odlazi na državne pristojbe. U pravilu se kod javnog bilježnika mora ovjeriti potvrda o završenoj stručnoj spremi, odnosno svjedodžba ili diploma jer to je jednostavnije i brže nego nove originale tražiti od škola i fakulteta. Dakle, time proizlazi da za samo jedan natječaj za posao, nezaposlenoj osobi treba više od 70 kuna, a kad se tomu pribroje i troškovi poštarine, slanje preporučene pošte s povratnicom, približava se stotici. Neki poslodavci traže i rodni list, koji stoji 24 kune, a vrijedi šest mjeseci, pa ga je potrebno obnavljati, što opet košta. Nisu rijetki slučajevi da poslodavci traže i ovjerene preslike radne knjižice, a trošak za natječaj za posao tada se penje i preko 150 kuna. Jedino što se ne mora plaćati je potvrda o nekažnjavanju koja je, kad je sud izdaje u svrhu zapošljavanja, besplatna i vrijedi pola godine.

Nedavno je u otvorenom pismu koje je poslao i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta o troškovima natječaja progovorio i roditelj jedne diplomirane mlade profesorice. “Moja je kći u zadnjih godinu dana na razne škole poslala preko 200 zamolbi jer je profesorica dva relativno tražena školska predmeta. Dakle, pomnožite 200 zamolbi sa 78 kuna. Mislite li vi da ja imam svome djetetu dati 15.600 kuna godišnje samo za dokumentaciju koju tražite u svojim natječajima?” očajan je ovaj roditelj, a njegovo mišljenje zasigurno dijeli i oko 300 tisuća nezaposlenih radnika. Da je svatko od njih konkurirao na samo jedan natječaj za posao u godinu dana, proizlazi da su nezaposlene osobe u Hrvatskoj na pripremu dokumentacije za natječaj potrošile više od 20 milijuna kuna.