Regija
RAZOČARANI I ZABORAVLJENI ŽELJKO BIŠKIĆ TREBA POMOĆ

Najniži Hrvat godinu i pol
čeka na električna kolica
Objavljeno 27. listopada, 2012.
Donirana kolica su na popravku, a Željku je preostao dječji bicikl

BABINA GREDA – Nadvožnjakom iznad autoceste A3 Zagreb - Lipovac, koji spaja sjeverni i južni dio Babine Grede, sporo se i teško kretao 41-godišnji Željko Biškić. Taj samo stotinu centimetara visok Babogredac oslanjao se na dječji biciklić s pomoćnim kotačem, a vozači su usporavali automobile i znatiželjno ga promatrali. Krenuo je na groblje, obići posljednje počivalište svojih roditelja jer zbog najavljenog pogoršanja vremena nije siguran da će moći otići na Sve svete. Iako se trudio biti ljubazan, ipak nije mogao sakriti svoju razočaranost i ogorčenost.

- Ma vjerujte mi da mi je dosta toga da me ljudi samo s čuđenjem promatraju, mobitelom slikaju i prstom upiru u mene. Ne želim biti maskota, ja sam ipak čovjek, takav sam kakav sam, Božja volja, ali samo želim normalno živjeti - zavapio je Željko.

Požalio nam se na to da mu već više od godinu i pol električna kolica za osobe s invaliditetom, koja mu je nakon dobrotvorne akcije darovao načelnik općine, nisu u funkciji, došlo je do nekog kvara i još uvijek su na popravku.

- Niti mi se itko javlja, niti znam o čemu se radi. Navodno treba nekoliko tisuća kuna platiti popravak. Da nemam ovog biciklića s pomoćnim kotačem koji sam dobio na poklon, ne znam kako bih se uopće kretao. A kretati se moram. Pa ne mogu se živ zakopati - ističe.

Nekoliko puta dnevno obavezno ode do sela, po kruh i mlijeko. Navrati i na kavicu, a ako je dobro društvo, počasti se i pelinkovcem.

A u Željkovoj kući ni po čemu se ne osjeti da u njoj živi patuljak. Nema nikakvog minijaturnog namještaja, na krevet se uspinje pomoću drvene klupice i ona mu je, kaže, zapravo “odskočna daska” u svijet “velikih”.

Za njega se brine Marija Džoić, koja sa sinom već 15 godina živi u Željkovoj kući i pomaže mu u kućanskim poslovima. Razočarano se prisjetila kako im se prije godinu, godinu i pol obratio neki donator iz Zagreba koji je obećavao pomoć oko uređenja kupaonice i sanitarnog čvora, ali se više nikada nije javio.

- Žao mi je što su ga svi zaboravili. Pomaže se mnogima, a za one kojima stvarno treba nitko ne mari - dodaje Marija.

I mještani s kojima smo razgovarali poručuju da su Željka pojedinci koristili samo u promidžbene svrhe, radi vlastitog interesa i kada je u selu trebalo smijeniti vlast, a nakon toga svi su ga zaboravili.

A što se zapravo dogodilo sa Željkovim kolicima nismo saznali. Načelnik Josip Krnić se ograđuje i lopticu prebacuje na druge osobe, do kojih nismo uspjeli doći.

Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ
Po poledici u poljski WC

Željko osim svojih električnih kolica, sramežljivo nam otkriva, priželjkuje i kupaonicu.

- Dolazi zima, snijeg, poledica i teško mi je noću izlaziti van u poljski WC i kupati se u koritu. Ljeti još i nekako. Najveći problem su mi stepenice jer se moram dobrano namučiti dok siđem i ponovno se uspnem. Ali sa svojom malom mirovinom ne mogu ništa - ustvrdio je Željko.

Ne želim biti maskota, ja sam ipak čovjek i samo želim normalno živjeti - zavapio je Željko

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

STIŽU KIK, BIPA, TEDI I PEPCO

Do ljeta šoping-centar i nova radna mjesta

2

POŠUMLJAVANJE U PUNOM JEKU

Na mjestu posječene cerove niče nova hrastova šuma

3

RAZGOVOR S NAČELNIKOM OPĆINE ĐURĐENOVAC HRVOJEM TOPALOVIĆEM

Sve je spremno za gradnju sustava odvodnje vrijednog 130 milijuna kuna