Osječani se opraštaju s p. Ignacom Čižmešijom
Objavljeno 19. listopada, 2012.
Vijest o premještaju primljena je emotivno, potresla je njegove prijatelje, znance i suradnike
Nakon 23 godine redovničkoga služenja u Rezidenciji Presvetog Srca Isusova iz Osijeka u Opatiju u službu odlazi 73-godišnji p. Ignacije Čižmešija, ispovjednik, duhovnik, osoba koja je poslanje isusovaca približila puku i zaslužnik, uz p. Luku Rađu, Božidara Nađa i Slavka Lovrića, za radijsku emisiju “U susret svitanju”, preteču aktualne nedjeljne emisije “Izvor istine” na Slavonskom radiju.
Vijest o premještaju p. Ignaca, odlukom Hrvatske provincije Družbe Isusove, primljena je s nevjericom, emotivno, potresla njegove prijatelje, znance, a osobito suradnike jer se ovaj isusovac u Kristovom poslanju nesebično darivao ljudima, koji su ga prepoznali u jednostavnosti, skromnosti i nesebičnom prenošenju duhovnoga bogatstva. Upamćen je i po podršci u osnivanju Isusovačke klasične gimnazije 1998. godine s p. Perom Mijićem. Poput svojevrsnog zaštitnog znaka isusovaca u Osijeku, p. Ignac Čižmešija (s kapicom na glavi i zaljubljen u rezidencijalni vrt gdje je uzgajao japanske prepelice, kredlice i ljekovito bilje) postao je omiljen među svim generacijama vjernika, a kao zauzeti domoljub aktivan je i u udrugama proizišlim iz Domovinskoga rata. Vjernici će se zahvalno do novoga viđenja oprostiti od dragoga patera, a od svoga duhovnika članovi Marijine legije te Udruge pčelara Radilica, euharistijskim slavljem u nedjelju (21. listopada) u Rezidenciji Presvetog srca Isusova u 9 sati.
S radošću se p. Ignac prisjeća novicijata u Družbi Isusovoj od 31. srpnja 1957., školovanja, kako ga za svećenika 27. lipnja 1970. zaređuje tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić, svojih službi od kojih mu će 14. biti u opatijskoj crkvi Navještenja BDM, no u Osijeku je djelovao najduže nikada ne zaboravljajći redovničko geslo “Sve na veću slavu Božju”. Posljednje dvije godine silno važno u apostolatu bile su životne ispovijedi pokornika. (R.I.)
“odnijet ću lijepe uspomene iz osijeka, ali i neke rane na srcu”
- Drago mi je što sam bio u Osijeku na bojišnici, ne u Zagrebu. Domovinu ne dam ni za što. Vjerska pomoć ljudima najviše koristi, a onda i domovini. To je služenje domovini putem vjere i ni jedna profesija ne daje toliko kao svećenička. Iz Osijeka nosim lijepe uspomene koje se rađaju iz međuljudskog života, i rane na srcu, iskreno, isplakat ću se toliko da suza neću imati. Ovdje su mi se svidjeli ljudi, grad s finim štihom koji je ostao od starih austrijskih vremena - kaže p. Ignac, dodajući kako će u koferu ponijeti malo osobnih stvari jer knjige je već podijelio i odrekao se koječega drugoga kako bi imao više vremena za čovjeka.
Vjernici će se oprostiti od patera na misi u nedjelju u Rezidenciji Presvetog srca Isusova u 9 sati