GRADIŠTE – Jesen i temperature koje se tijekom noći spuštaju na samo nekoliko stupnjeva Celzijevih, supružnicima Katarini i Marijanu Živkoviću iz Gradišta donijele su još jednu veliku brigu: kako s primanjima od samo 300 kuna mjesečno nabaviti drva za ogrjev. Oboje su nezaposleni, sa šestomjesečnom kćerkom Elenom žive u vrlo teškim uvjetima, bez vode i kupaonice u trošnoj kućici u Ulici dr. Marka Kadića 46, nedaleko od državne ceste Županja - Vinkovci. No i ondje će moći samo prezimiti jer kuća se prodaje i do ožujka moraju izaći iz nje. Žive od dječjeg doplatka, a Katarina i Marijan već su se naviknuli gladovati kako bi kćerkici mogli kupiti hranu.

- Ona nam je najvažnija. Nakon rođenja pronađena joj je rupica na srcu i stalno smo u brizi za njezino zdravlje. Pokušavam po selu zaraditi koju kunu, na raspolaganju sam za sve fizičke poslove. Zadovoljan sam kada kući donesem i 20-30 kuna, ali zabrinjava me što me posljednjih dana nitko ne zove - kaže Marijan.

Za odrađeni posao umjesto novca nedavno je dobio malo drva pa ovih dana imaju čime naložiti vatru i ugrijati dom za kćerku.

Supruga Katarina pati od postporođajne depresije, a otežavajuća okolnost za ovu mladu obitelj je i to što je Katarina državljanka BiH.

- Nemam zdravstveno osiguranje, nemam pravo ni na rodiljnu naknadu, a bolnica u Vinkovcima ispostavila nam je račun u iznosu od 3.500 kuna za porođaj. Mi ga jednostavno nemamo odakle platiti, na velikoj smo muci i u strahu hoćemo li još završiti u zatvoru. A Boga molim samo da se i ja ozbiljnije ne razbolim jer novca za bilo kakvu liječničku pomoć nemamo - očajna je Katarina. Marijan se javljao u Općinu i još uvijek se nada da će bar mjesec-dva biti angažiran na javnim radovima. Išao je i u Centar za socijalnu skrb. Ondje mu je, kaže, još u srpnju rečeno da njegova obitelj ima pravo na socijalnu pomoć i da će dobivati 1.200 kuna mjesečno, no do danas, kaže, nije dobio ni kunu.

- Išao sam po selu, tražio smještaj, ali za kuću koju sam pronašao gazda traži najamninu od 800 kuna, što je za nas nemoguće. Da imam bar bilo kakav posao i da svome djetetu mogu bar zaraditi za Čokolino. Ne želim biti nikome ne teret, zdrav sam i želio bih biti koristan i sa svojih deset prstiju uzdržavati svoju obitelj, nije mi teško ništa raditi, samo da imam nekakva primanja, uopće nije bitno kolika - zavapio je Marijan.