Iako se hrvatska politička scena s obzirom na broj stranaka čini vrlo bogatom i dinamičnom, jer ih je s jučerašnjim danom službeno u Registru Ministarstva uprave registrirano čak 122, stvarnost i nije baš takva. Naime od 1989. i uspostave višestranačja kroz Registar su prošle čak 222 političke stranke, ali u političkom životu stvarno ih je participiralo tek dvadesetak.
Trenutačno u Hrvatskom saboru sjede zastupnici 12 političkih stranaka a jedna je “na čekanju”. Prema nekoj logici ostatak bi trebale biti regionalne stranke, mnoge od registriranih pojave se tek uoči izbora na onim dosadnim predstavljanjima i nakon izbora sljedeće četiri godine provedu u anonimnosti i „ilegali“.
U Registru se, primjerice, može naći zaista svašta – Abeceda demokracije, Demokratska kneginečka stranka, Moje malo Međimurje, Nova generacija, Obiteljska stranka, Glas razuma, Hrvatsko zvono, no definitivno glavni razlog zašto je u Hrvatskoj prava poplava političkih stranaka zakon je koji omogućava da stranku može osnovati već samo 100 punoljetnih poslovno sposobnih hrvatskih državljana. S druge strane, da bi opstale u Registru, moraju svakih nekoliko godina održati skup najviših tijela stranke i to su zapravo sve njihove obveze.
U NAJVEĆIM STRANKAMA UVIJEK ISTI POLITIČARI
U Hrvatskoj i inače postoji trend učestalijeg osnivanja političkih stranaka u izbornoj godini. Tako je 2003., u godini parlamentarnih izbora, osnovano devet novih stranaka, 2007. osam, 2011. šest, dok je u godini lokalnih izbora, 2005., osnovano deset stranaka, mahom lokalnih, a sličan događaj zabilježen je i 2009., kada je osnovano 13 stranaka.
Razloge takvih trendova ponajprije treba tražiti u činjenici što se za nezavisne liste mora prikupiti deset tisuća potpisa a za stranke to nije potrebno, pa im se na taj način u kampanji osigurava besplatan medijski prostor na Hrvatskoj radioteleviziji. Međutim, osnivanje novih stranaka u pravilu nije imalo veću važnost za politički sustav u državi, jer su na nacionalnoj razini unatrag skoro 20-ak godina najviše participirale ne samo iste stranke nego i isti ljudi, uz časne izuzetke.
- Važno je kazati da bez stranaka nema demokracije i da sustavi bez njih nisu demokratski te stranački sustav kakav god bio omogućava funkcioniranje demokracije - smatra predsjednik Hrvatskog politološkog društva Branko Caratan.
- U javnosti postoji teza o bipolarnosti političkog sustava u Hrvatskoj, odnosno, postojanju dvaju velikih blokova koji predstavljaju “partitokraciju”, što se doživljava deformacijom. Međutim, jačanje pluralizma ne mora nužno značiti napredak demokracije. Uostalom, primjer dobrog funkcioniranja demokracije u bipolarnom sustavu su SAD i Velika Britanija - upozorava Caratan.
A što tek reći na samu izbornu kampanju, gdje umjesto relevantnih rasprava o bitnim pitanjima gledamo opskurne likove kojima je to jedinstvena prilika da ukradu nekoliko sekundi slave za sebe. Mnogi od njih su nepoznati i svojoj široj obitelji pa se izborna kampanja na javnoj televiziji posljednjih godina zapravo pretvorila u nakaradno blebetanje koje više nitko ne gleda i koje nije zanimljivo ni samim akterima.
PODKARPATSKI ŽIDOVSKI POUČAK
Za hrvatsku je demokraciju i politički sustav od hiperinflacije stranaka mnogo pogubnija činjenica da stranke nakon izbora gube kontakt s onima koji su ih izabrali. Sociolog Slaven Letica tvrdi da je posebna priča to što ljudi na vlasti u Lijepoj Našoj ne slušaju i ne čitaju drukčija mišljenja.
- Dok su na vrhuncu moći – to potvrđuju primjeri Ivice Račana, Ive Sanadera, Jadranke Kosor, pa i Franje Tuđmana – oni vjeruju da su 100 posto u pravu. Jer nikad nisu čuli ili bar nisu ozbiljno shvatili smisao mudre izreke starog Židova iz potkarpatskog kraja: Ako se dvojica svađaju i jedan je dobrih 55 posto u pravu, to je vrlo dobro. Ako je 60 posto u pravu, to je divno! A što reći za 75 posto prava? Mudri ljudi vele da je to vrlo sumnjivo. A 100 posto? Taj koji govori da je 100 posto u pravu – gadan je nasilnik, strašna lopuža i najveća hulja.
VIŠESTRANAČJE - APSURD
No ako tko misli da je Hrvatska po broju političkih stranaka u svjetskom vrhu, onda se strašno prevario. Naime, svjetski rekorder prema broju stranaka u odnosu prema broju stanovnika je BiH, koja ih ima 190, a do izbora 2014. moglo bi ih biti i više od 200. Za razliku od BiH, u Srbiji djeluje 91 politička stranka, Makedoniji 53, u Crnoj Gori registrirano je 45, u Sloveniji 30, a na Kosovu čak 55 stranaka.
Promatrano prema broju stanovnika, u BiH na 20 tisuća stanovnika dolazi jedna politička stranka, u Hrvatskoj jedna na 38 tisuća, a u Srbiji na 78 tisuća stanovnika.
Uzrečica “dva Hrvata - tri stranke”, međutim, nije nikakva hrvatska posebnost. Sličnu uzrečicu imaju i drugi narodi, koji također nisu odoljeli razvijati višestranačje u doslovnom smislu, svodeći ga vrlo često na apsurd.
U KINI SAMO DEVET STRANAKA
U europskim državama koje imaju mnogo dužu demokratsku tradiciju broj političkih stranaka znatno se razlikuje. Primjerice, u Velikoj Britaniji ih djeluje 12, u Rusiji 35, Švedskoj 75, Švicarskoj 30, Mađarskoj 18, Norveškoj 23, Danskoj 17, Slovačkoj 62. U SAD-u, uz dvije najjače stranke, Demokratsku i Republikansku, djeluje još 20 političkih stranaka, a u jednoj od najmnogoljudnijih država u svijetu - Indiji, postoji 1.035 stranaka. U današnjem Egiptu ih je 67, u Iranu je registrirano njih 11, u Japanu 37, u Izraelu 35, a u Kini djeluje samo devet stranaka.
Ako nam to može biti neka utjeha, Hrvati su u smišljanju originalnih naziva stranaka pravi amateri u usporedbi s nekim drugima. U Velikoj Britaniji tako postoje stranke MP3 Party, Rock’n’roll Loony party i Teddy Bear. U Srbiji postoji stranka zbog čijeg imena glasački listić izgleda poput kviza, a zove se “Nijedan od ponuđenih odgovora“. U Norveškoj i danas postoji Pivska Unija, u Slovačkoj Vesela politička stranka, dok je u Švedskoj najoriginalnija Kalle Anka-partiet ili, u prijevodu, Stranka Paje Patka. Ipak, bez premca je jedna češka. Ime joj je “Glasajte za Desni blok“ i tu ne bi bilo ništa neobično da taj naziv nije samo kratica pravog naziva stranke, koji sadrži više od 200 riječi!
Dražen BOROŠ
Mnoge od stranaka pojave se tek uoči izbora na dosadnim predstavljanjima, a zatim četiri godine provedu u anonimnosti i „ilegali“
NEKE OD MALIH STRANAKA
l Abeceda demokracije
l Kneginečka stranka
l Moje malo Međimurje
l Nova generacija
l Obiteljska stranka
l Glas razuma
l Hrvatsko zvono
KAOS I RASKOLI
Sve više zelenih, crnih...
Još po nečem Hrvatska ne zaostaje za svjetskim trendovima. Naime, kod nas je trenutačno osam stranaka sa „zelenim predznakom“ u imenu. Većina je nastala nakon raskola u drugim “zelenim” strankama, ali, nažalost, do danas nisu napravile značajniji iskorak ni na državnoj ni na lokalnoj razini. Glavni je razlog razjedinjenost koja vrlo sliči kaosu što danas vlada na hrvatskoj političkoj desnici, gdje se svako malo pojavi novi HSP s dodatkom u tom imenu. Iako se svi desničari zapravo smatraju sljednicima najstarije stranke – Stranke prava, koju je osnovao dr. Ante Starčević još prije 151 godinu, pravi parlamentarizam zapravo nastaje rušenjem komunizma 1989.
SLAVONSKE STRANKE
Hrvatska nacionalna straža...
Iako je većina političkih stranaka registrirana u glavnom gradu Hrvatske, ima ih – više ili manje poznatih, i u drugim dijelovima Lijepe Naše. Primjerice, u Osječko-baranjskoj županiji registrirano je šest stranaka - Hrvatska nacionalna straža, Demokratska stranka slavonske ravnice, Zeleni Hrvatske i Srednjoeuropska akcija – Pokret za srednju Europu iz Osijeka, Hrvatska romska demokratska stranka iz Bistrinaca i Blok poljoprivrednika Hrvatske iz Đakova. Vukovar je još originalniji. Ondje su registrirane četiri stranke i sve su nacionalno obojene – Srpska demokratska stranka, Partija podunavskih Srba, Nova srpska stranka i Naša stranka iz Borova.
122
broj je današnjih stranaka