Nova mogućnost samozapošljavanja i otvaranja nove obrtne djelatnosti trebala bi se omogućiti već nakon 10. listopada, do kada traje rasprava o novom zakonu o dadiljama.

Naime, novi zakon tražit će da sve “tete čuvalice” otvore službene obrte, a točno će propisivati uvjete pod kojima dadilja može čuvati djecu. Tako će, prema najavama, stručno osposobljene dadilje dobiti priliku čuvanja djece u dobi do 14 godina u svom stanu, poslovnom prostoru, ili u stanu roditelja djeteta. Određena je i veličina grupe koju jedna dadilja može čuvati: u vlastitom će prostoru moći čuvati najviše šestero djece, među njima jedno s posebnim potrebama, ili jedno mlađe od godinu dana, a ako zaposli i pomoćnu dadilju ili odgojiteljicu, grupa može narasti i do desetero djece. Dadiljama koje su završile specijalizirane tečajeve omogućit će se da na temelju toga otvore obrt i započnu raditi, dok će se buduće dadilje školovati prema modelu koji osmisli Ministarstvo obrazovanja. Za one koje se unatoč novom zakonu odluče čuvati djecu na crno, predviđene su kazne i do 15 tisuća kuna.

Procjenjuje se kako u Hrvatskoj trenutačno usluge čuvanja djece pruža oko 15.000 dadilja, dok ih je samo nekoliko stotina obrazovano za tu djelatnost.

- Samo manji broj dadilja posjeduje prostorne i druge uvjete za rad. Većina njih će, uz troškove registracije obrta, morati opremati prostore u skladu s novim zakonskim uvjetima, a to će ih stajati i novca i vremena. Također će i troškovi čuvanja djece za buduće dadilje biti bitno veći nego danas, pa će takva biti i cijena njihovih usluga, ukoliko je lokalne vlasti ne budu subvencionirale. Stoga očekujemo da jedinice lokalne samouprave prepoznaju potrebe građana i sufinanciraju dadilje u istom omjeru kao i privatne vrtiće, upozorava Vesna Rašić, predsjednica Hrvatske udruge dadilja.

No, treba reći i kako novi zakon neće jednako doživjeti dadilje u Osijeku i manjim sredinama od dadilja u Zagrebu, a sve zbog činjenice da je u glavnom gradu nemoguće naći “tetu čuvalicu” za cijenu ispod 3.000 kuna. Istovremeno, u Osijeku za osam sati čuvanja djeteta nitko ne želi platiti više od 1.000 kuna. No, dadilje upozoravaju i kako je u vrijeme recesije i sve teže dobiti dijete na čuvanje, pa bi otvaranje obrta bio rizik koji unaprijed traži troškove, iako se korisnika usluge možda uopće neće pronaći. “Do sada sam čuvala već troje djece i to po tri godine, a poslom dadilje bavila sam se kako bih si osigurala dodatne prihode uz malu mirovinu. No, već godinu dana ne mogu pronaći posao, jer se roditelji snalaze na sve moguće načine, od baka i djeda do daljnje rodbine, samo kako bi uštedjeli”, kaže gospođa Filka. Da je danas u Osijeku teško zaraditi kao dadilja priča i Renata B., inače sportska trenerica, koja na ovaj način pokušava dodatno zaraditi. “Zbog nezaposlenosti na tržištu je jako velik broj dadilja i teško je pronaći posao. Nažalost, žene koje žele dodatno zaraditi mogu ići tek čistiti ili čuvati djecu i zato je konkurencija golema. No, cijena čuvanja djeteta u Osijeku je 1.000 kuna i otvorimo li obrt u kojem bismo morali plaćati porez i druga davanja, koliko bi nam ostalo, možda 500 kuna, a više od 1.000 kuna nitko u Osijeku neće platiti. Mislim da je ovo u startu neisplativ posao. To jedino može funkcionirati odluči li osoba u svom domu napraviti mali vrtić, proći edukaciju i čuvati veći broj djece. No, za tako nešto ponovno je potrebno veliko početno ulaganje, što znači da će nezaposlene žene ostati bez još jedne mogućnosti zarade, upozorava ova osječka dadilja.