U Hrvatskoj su od osamostaljenja bile čak četiri mirovinske reforme, a u posljednjih 12 godina 11 što manjih, a što većih izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju.

Kako doznajemo u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, novim izmjenama i dopunama Zakona, koje bi trebale stupiti na snagu iduće godine, vratio bi se institut punog radnog staža kakav je postojao 90-ih godina. Razmišlja se o dva modela. Prvi bi podrazumijevao pravo na punu starosnu mirovinu radnicima s 42 ili više godina staža, neovisno o godinama života, a drugi bi pretpostavljao stjecanje prava na starosnu mirovinu sa 62 godine, ako radnik pritom ima najmanje 40 godina staža. Iako se po tom drugom modelu, prema trenutnim zakonskim odredbama, ostvaruje pravo na prijevremenu mirovinu, ona se zbog velikog broja godina staža ne bi umanjivala kao do sada. Prema sadašnjem zakonu, muškarci u mirovinu odlaze sa 65 godina života i najmanje 15 godina staža, dok ženama treba 60 godina starosti i 15 godina staža.

“Ljudi koji su počeli rano raditi već sa 60 godina imaju uvjete za mirovinu po stažu, ali ne i po dobi, pa ih se nepravedno penalizira i to želimo promijeniti”, kazao nam je ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić.

Kako sada stoje stvari, u neko skorije vrijeme ne bi se mijenjala gornja granica za odlazak u mirovinu. Dakle, dob će i dalje biti najvažniji uvjet za odlazak u punu mirovinu, ali u mini mirovinskoj reformi Vlada namjerava ispraviti nepravdu prema radnicima s punim radnim stažem, a nedovoljnim brojem godina života, a to su u pravilu oni koji najviše i najteže rade.

Te promjene stručnjak za radno i socijalno pravo, prof.dr. Željko Potočnjak, smatra promašenima, jer one znače povratak na staro, odnosno nešto što smo već imali. “Troškovi mirovinskog sustava su uglavnom u funkciji produženja očekivanog trajanja života i tako je svuda u Europi. I zato se dob za mirovinu mora prije svega vezati uz starost, a ne uz staž”, smatra Potočnjak. Naime, u Hrvatskoj se razmjerno rano izlazi iz svijeta rada. Dok u 25 članica EU ljudi izlaze s tržišta rada u prosjeku sa 61,5 godinom, u Hrvatskoj se ta granica snizila – 2004. zaposleni su odlazili u mirovinu s približno 61 godinom starosti, a kasnije je to padalo te je 2006. izlazak uslijedio s 59 godina života i zadržao se na toj razini.

Prosječna mirovina u kolovozu iznosila je 2.357,82 kune, a prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, primilo ju je 1.214.565 umirovljenika. Prosječna plaća u Hrvatskoj iznosila je 5.429 kuna, što znači da mirovina u ovom trenutku iznosi samo 43 posto prosječne neto plaće. Od 2003. do danas, svake godine državi za isplatu mirovina nedostaje oko 10 milijardi kuna, što znači da se u posljednjih deset godina nakupilo oko 100 milijardi kuna manjka u prvom mirovinskom stupu. I ove je godine ista situacija. Od doprinosa u prvi mirovinski stup skupilo se oko 12,5 milijardi kuna do kraja kolovoza, a već se za mirovine moralo odvojiti gotovo 19 milijardi kuna, što znači minus od 6,5 milijardi kuna. Među zaposlenima je 23 posto starije od 50 godina, što znači da će 350.000 ljudi u idućim godinama polagano odlaziti u mirovinu. U sustavu mirovinskog osiguranja samo je polovina ljudi koji su radom zaslužili svoju mirovinu, a ogroman broj onih koji su radili znatno kraće od očekivanja ili su pod posebnim uvjetima stekli pravo na umirovljenje. Naime, 635 tisuća umirovljenika je u kategoriji „starosne“ mirovine, a to, prema zakonu, znači da su imali više od 65 godina i minimalno 15 godina radnog staža, dok je ostalih 491 tisuća prijevremeno umirovljeno. Omjer osiguranika i korisnika mirovina od 1:1,25 je neodrživ i zato će, smatra Potočnjak, u budućim godinama biti presudno hoće li doći di rasta gospodarstva i zapošljavanja, jer u suprotnom - crno nam se piše.

- Ovo nije mirovinska reforma nego uvođenje pravednijeg i boljeg sustava za umirovljenike, smatra predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika Silvano Hrelja.