OSIJEK - Svatko može pogledati kriterije na temelju kojih se utvrđuje NUTS 2 regija. Jedan od kriterija je broj stanovnika, ali i prihvatljivost od strane stanovnika takve regije, odnosno u kojoj mjeri se stanovnici identificiraju s takvom regijom, što je najčešće rezultat povijesnog i geografskog određenja pojedine regije, razmišljanje je dr. Slavice Singer s osječkog Ekonomskog fakulteta, na naš upit prema članovima akademske zajednice o prijedlogu nove podjele. No, Singer ponajprije čudi zašto je hrvatska, kao moderna vlada, prije svega propustila pitati za mišljenje o tome svoje građane: “Ne mislim da treba zaustaviti razvoj razvijenijih dok se manje razvijeni ne razviju, ali ne smije se otežati nerazvijenijima njihovo hvatanje koraka s onima koji su u boljoj situaciji. Neće Zagreb biti oštećen, ali za vođenje razvojne politike potreban je i osjećaj identiteta s nečijim problemima. Razvojno uravnoteženje Hrvatske neće se ostvariti u sljedećih 14 godina, to su dva razvojna ciklusa EU, od 2013.-2020. i 2020.-2027. Potrebno je, nažalost, duže vremena za to, jer su razlike prevelike, 1:3 u visini BDP-a po stanovniku, u razini zaposlenosti. Zbog toga, ovakva teritorijalna podjela nije dobra, jer neće osigurati i potrebnu emocionalnu energiju koja proizlazi iz osjećaja pripadnosti nekom području za rješavanje ovako dugoročnih problema razvojne neravnoteže.”

S ovakvim razmišljanjem slaže se i dr. Radoslav Galić, dekan osječkog Elektrotehničkog fakulteta. I sam, kaže, predaje statistku pa tu materiju dobro poznaje. “Jasno je da se pri ovakvoj podjeli pogodovalo nekim drugim sredinama, a na štetu Slavonije. Bilo je prirodnije kada se govorilo o ranijim verzijama podjele”, kaže Galić. I za dr. Zvonimira Lauca, profesora osječkog Pravnog fakulteta, bolje rješenje od predloženog je podjela na četiri statističke jedinice. “Ovim rješenjem odstupilo se od mogućnosti i potrebe da manje razvijeni krajevi što brže sustižu one razvijenije. Sigurno da su kapaciteti - ljudski, financijski, organizacijski, oko apliciranja na europska sredstva, kvalitetniji u razvijenijim sredinama, tako da su ovi drugi hendikepirani”, smatra dr. Lauc. No i on poput dr. Singer kritizira Vladu zbog procedure. “Moja najveća zamjerka nije toliko sadržajna, nego na proceduru. Pa je li danas europski standard da Vlada RH 'kroji' bilo koji hrvatski ustroj s Europskom komisijom i Eurostatom, a da nitko od relevantnih u to ne bude uključen. Prvenstveno tu mislim na Hrvatsku zajednicu županija, ali i na predstavnike gospodarstva, sindikata, znanosti, građanskog društva, općenito isključena je javnost. Upravo tzv. ex ante vrednovanje ponuđenih rješenja je bitan dio demokratske regulatorne procedure, jer je ona preduvjet za optimalna rješenja”, kaže Lauc. Dekan Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, dr. Vlado Guberac, pomirljivo kaže "da će nam, bez obzira na ovu podjelu, biti ponajprije onako kako si sami napravimo".

Ugledni osječki ekonomist, dr. Željko Turkalj, smatra kako bi puno bolja bila podjela Hrvatske na četiri umjesto na dvije regije. "Čisto ekonomski gledano, naravno da će više sredstava iz europskih fondova moći povući oni dijelovi koji imaju niži BDP, a Slavoniji i Baranji on je 'preko noći' umjetno gotovo dvostruko narastao spajanjem u istu regiju sa Zagrebom. Možda je Vlada u pravu kada kaže da su ovako uspjeli osigurati više sredstava za cijelu Hrvatsku, ali to nije dobro za Slavoniju. Možda su pomogli Hrvatskoj na globalnom planu, ali Slavoniji i Baranji su odmogli", zaključuje Turkalj.