JOŠ VIJESTI

IZVRSNA AMERIČKA SERIJA

Roditelji i djeca

ANITA MARTINOVIĆ

Svaki dan moram se gledateljima iznova dokazivati

PREMIJERA HIT SERIJA

Okus krvi na HBO-u

Kako biste znali cijeniti glumačko umijeće Jona Hamma, trebate gledati njegove seksi scene. Kao Donu Draperu, mrzovoljnom i izmučenom marketinškom direktoru u seriji “Momci s Madisona” (čiju četvrtu sezonu pratimo na HTV-u 2), ne nedostaje mu seksa koji je, recimo to tako, mrzovoljan i izmučen. Kad je Draper posebno depresivan, naruči prostitutku koju natjera da ga udara po licu govoreći joj “jače” i “opet”. Ne može baš svatko odglumiti dvije tako perverzne scene i učiniti da se publika jednoj smije, a drugoj se zgraža. No, Jon Hamm nije bilo tko...

Kako ste reagirali kad ste prvi put pročitali scenarij za pilot-epizodu “Momaka s Madisona”?

- Sjećam se kad sam razmišljao o prihvaćanju uloge. Mad Men: usran naslov. AMC: mreža za koju nitko nije čuo. Dvaput križam. A onda sam pročitao, i na posljetku rekao Jennifer: “To je najbolji pilot koji sam u životu pročitao!” Zaista nikad nisam tako reagirao na neki scenarij. U najboljem slučaju pomislim: “Hej, nije tako strašno!” a za “Momke s Madisona” sam odmah odlučio: “Moram biti u ovoj seriji!” I tako je sve počelo...

Zar niste šest puta bili na audicijama za “Momke s Madisona”?

- Najmanje šest, tako da sam imao mnogo prilika biti ponižen. Matt danas priča da su odmah znali da sam savršen za Dona Drapera. Moj odgovor je da su mi, jebiga, to mogli i reći. Osjećao bih se puno bolje. Nije mi rekao jer to nije bila samo njegova odluka, treba pitati i studija i mreže. Možete imati pet najboljih audicija u životu, ali ako ste u šestoj malo slabiji ili je onaj tko odlučuje pojeo loš komad ribe za ručak, sve je gotovo.

Nakon pet sezona koliko igrate Dona Drapera, predstavlja li Vam hedonizam još uvijek zabavu?

- Učinili smo sve da što preciznije prikažemo taj stil života. Ručak od tri martinija teorijski je zabavan, a zabavno je i izgledati cool dok gledaš kroz prozor, pijuckaš viski i pušiš cigaru. Ali da u stvarnosti popiješ tri martinija za ručak, poslijepodne ne bi baš bio od koristi. A da previše pušiš, dobio bi jebeni rak pluća. Sjećam se nečega što mi je rekao prijateljev otac: “Kad ritual postane navika, izgube se misterij i zabava.”

Uza sve loše stvari, Don ima i neke zadivljujuće kvalitete, poput suzdržanosti. Treba li imati snage da budeš tih i ne otkrivaš sve o sebi?

- Uvjeren sam da treba. I to je nešto što pokušavam imitirati. Razumijem ironiju ili bar dvoličnost takvog stava. No teško je pobjeći činjenici da živimo u svijetu gdje svi žude za pažnjom, a ljudi misle da im život ništa ne vrijedi ako nisu na TV-u ili ih paparazzi ne proganjaju. Sebi izgledaju manje vrijednima ako objektivi nisu usmjereni prema njima. Na kraju, tvoj život postoji kroz fragmente, reality show i 140 likova, postajući manji i manji, bez ikakve dublje kvalitete. Pokušavam pobjeći od toga te više slušati nego govoriti.

Dijelite li emocionalni stoicizam s Draperom, ili ste momak koji zaplače na tužan film?

- Ovisi o filmu. Ovo će zvučati smiješno i pomalo sramotno, ali svejedno ću reći: plakao sam na “Marley i ja". Ne samo pokoju suzu nego sam doista plakao. To je bila jebena noćna mora. Priče o uginulim psima uvijek me pogode, kao i priče o umrloj majci u drami “Vrijeme nježnosti”. Ako roditelj umre u filmu, pretvorim se u ruševinu. Nisam napravljen od kamena.

U jednom trenutku činilo se da ste ostali bez posla. Pregovori su odgodili petu sezonu “Momaka s Madisona” za više od godine dana, a pojavile su se i špekulacije da se serija neće ni vratiti. Je li čekanje bilo frustrirajuće?

- Pregovori su se produžili zbog spora između studija i TV mreže. U svijetu televizije dijeli se vrlo veliki kolač, a studio i mreža uzimaju najveće dijelove. Ostatak su mrvice. Nemojte me krivo shvatiti, to su lijepe mrvice, ali su ipak - mrvice. Kad se korporacije bore, to obično dugo traje. Mnogo je odvjetnika i čim počnete te stvari uzimati osobno, izgubljeni ste. Nisam bio zabrinut. Mislim da smo odradili dobar posao u posljednje četiri godine dok smo rasli i povećavali gledanost, i nadam se da nas je čekanje učinilo još omiljenijima. Ako ništa drugo, mogli smo malo duže biti sa svojim obiteljima.

Da su Vaši roditelji duže živjeli, ne biste bili glumac?

- Ne znam. Da sam odrastao u kućanstvu s oba roditelja i da sam imao roditelje koji bi mi govorili što da radim, siguran sam da njihov savjet ne bi bio: “Trebao bi postati glumac i preseliti se u L.A. bez novca.”

Jeste li imali plan B u slučaju da s glumom ne uspijete?

- Zapravo i ne. Došao sam u L.A. kad mi je bilo 25, sa samo 150 dolara u džepu, i odlučio sam da ću se vratiti kući ako do tridesete ne nađem posao od kojeg mogu živjeti. Mislio sam da je to sasvim dovoljno vremena. Plan sam ostvario u tri godine. Do tridesete sam već dobivao redovite poslove.

Mislite li da Vas je slava promijenila?

- Pfff, naravno da nije. Još uvijek se smatram idiotom koji je samo imao malo više sreće (a uz Paris Hilton i Kim Kardashian biti idiot je vrlina). Mnogi mi govore da sam seksi, a ja komplimente primam s migom i prstohvatom soli. Najbolje je što uopće ne nastojim biti seksi, nije to moj đir.

Kad “Momci s Madisona” završe, hoćete li se usmjeriti na komediju ili dramu?

- Nemam takvu vrstu preferencija. Sve za što se brinem je da radim s ljudima s kojima uživam biti. Srećom, nisam radio s mnogo kretena. Ovaj je posao prepun narcisoidnih, zlih, užasnih ljudi koji napreduju zato što su narcisoidni, zli i užasni. Dosad sam bio minimalno izložen toj grupi ljudi.