Uz sve nedaće zbog elementarnih nepogoda (proljetos mraza te kasnije visokih temperatura i katastrofalne suše) koje su ih pogodile ove godine, hrvatski poljoprivrednici kažu da ih još više brine odnos vlasti prema poljoprivredi.

U vrijeme dok je svijet na rubu prehrambene krize, zbog čega se za oko dva tjedna sastaje i skupina 20 najrazvijenijih gospodarstava kako bi donijeli mjere za spas te važne gospodarske grane, vlast u Hrvatskoj za poljoprivredu nema sluha. Poručuju da nema novca za ublažavanje šteta od suše, da je poljoprivreda parazit državnog proračuna, a seljaci neradnici.

Apsurdno je da ni na pomoć svojeg resornog ministarstva ne mogu računati, zbog čega je jedna politička stranka čak predložila i ukidanje Ministarstva poljoprivrede jer, kako su naveli, što će Hrvatskoj ministarstvo koje ne može i ne želi pomoći onima koje zastupaju.

I Mijo Latin, predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza, kaže kako se i u tom udruženju sve više pitaju što će Hrvatskoj Ministarstvo poljoprivrede, koje zapošljava 1.000 osoba i koje kaže da ne može pomoći poljoprivrednicima.

- Vlada RH je, kako se čini, očito pobrkala sve lončiće, želeći sve karte staviti na turizam. Mi držimo da je važan turizam, ali da ga treba vezati s poljoprivredom, od koje danas u Hrvatskoj živi gotovo 500.000 osoba, a ne uz uvoz - kaže Latin.

U posljednjih 20 godina odnos državnih čelnika prema poljoprivredi se mijenjao, jedna je vladajuća garnitura smatrala da je ona bitna strateška gospodarska grana, druga pak da je manje bitna, ali seljaci kažu kako ne pamte da se ijedna do sada ovako drsko ponašala. Bilo kako bilo, Latin ipak navodi da je u posljednjih 20 godina u razvoju poljoprivrede učinjeno dosta pomaka.

- Međutim, bojimo se da bi ovakvim odnosom prema toj gospodarskoj grani sve učinjeno moglo pasti u vodu, i to pred sam ulazak RH u EU. To je isto kao kad krava daje 35 litara mlijeka na dan i onda nogom udari kantu i prolije ga - kaže Latin, te ističe da do sada nikad nije bila besprijekorna komunikacija s ministrima poljoprivrede, ali da do dolaska Tihomira Jakovine na tu funkciju nikad nisu naišli na više nerazumijevanja nego što je to sada.

Prema svemu sudeći, ovo je tek početak urušavanja hrvatske poljoprivrede, odnosno svega do sada učinjenog, za što je unatrag 10-12 godina izdvojen ogroman novac iz džepa poreznih obveznika.

Željko Kraljičak, zamjenik župana Osječko-baranjske županije, smatra da bi moglo biti još i gore kad se napokon objelodane sva stajališta i dokumenti koji su potpisani s Europskom komisijom.

- Valja podsjetiti kako je prije Domovinskog rata Slavonija i Baranja imala najrazvijeniju poljoprivredu i prehrambenu industriju, koja je bila stvarni motor razvoja hrvatskog gospodarstva. Poljoprivreda je uz razvoj turizma trebala to i ostati. Međutim, zbog loše vođene agrarne politike svih proteklih godina i loših ministara poljoprivrede koji su ju provodili te neprepoznavanja važnosti resursa i kapaciteta te grane, Slavonija i Baranja postale su jedne od najsiromašnijih regija - kaže Kraljičak.

Što se tiče Ministarstva poljoprivrede, Kraljičak smatra da je ono, nažalost, svim ministrima do sada bio samo poligon za vježbanje i improviziranje, što je i dovelo cjelokupnu poljoprivredu u stanje u kakvom danas jest.

- Hrvatska je veliki uvoznik hrane, za što su odgovorne sve vladajuće garniture jer im je cilj bio i ostao kroz uvoz, odnosno carine i trošarine, namaknuti oko 5 milijardi kuna u proračun, ne štiteći domaću proizvodnju. Samo u 5 godina koliko je na vlasti bio ministar Čobanković, propalo je 100.000 tovljača svinja i 40.000 proizvođača mlijeka. Sve to jer Hrvatska nije donijela strategiju razvoja poljoprivrede kojom bi se štitili poljoprivredni proizvođači i preradbeni kapaciteti, što je od važnog nacionalnog interesa. Ovako su seljake i narod doveli na prosjački štap - upozorava Kraljičak.

Kraljičak također kaže da ne čudi bijes seljaka, proizvodnju je uništila suša, a resorni ministar izbjegava otvoreno razgovarati o problemima, ističući samo da nema novca.

- U obilazak sušom opustošenih polja nedavno još povede i premijera, koji je oštećenima jedino imao poručiti da nema novca za nadoknadu šteta od suše! Posebna su priča dva člana Vlade koja otvoreno poljoprivredu i prehrambenu industriju karakteriziraju kao parazite državnog proračuna, što samo šalje jasnu poruku da ova vlast na poljoprivredu ne računa - kaže Kraljičak te dodaje da svaki politički pamflet stranke koja je 10 godina bila ključna u kreiranju poljoprivredne politike i koja je najodgovornija za ovakvo stanje poljoprivrede zvuči kao pljuska svima koji pošteno žive od poljoprivrede.

Ova vlast ne sluša ni upozorenja struke, koja već duže vrijeme upozorava da poljoprivreda nije jedina u problemima. Stipan Bilić, poljoprivredni stručnjak, navodi da su generalno sve proizvodne gospodarske grane i djelatnosti dovedene na rub opstanka, i to odustajanjem od vlastite ekonomske suverenosti, što je počelo već početkom 90-ih.

- Kako mi nemamo nikakvih proizvodnih komparativnih prednosti, otvaranjem tržišta (ukidanjem i smanjenjem carina) i kreditnom politikom HNB-a te poslovnih banaka, na našem tržištu dali smo prednosti svima onima koji imaju bolju proizvodnu tradiciju (a takvih je mnogo), bolje izvore sirovina, jeftiniju energiju i jetin kapital. Jedino što imamo i na čemu možemo temeljiti razvoj jest volumen našeg tržišta, a ovakvom ekonomskom politikom tržište smo ustupili drugima. Zbog toga nam strani kapital ne dolazi u proizvodne djelatnosti i jedino je zainteresiran za one poslovne segmente koji imaju monopolski položaj na našem tržištu (telefonija), dok bi to sutra mogla biti opskrba vodom, strujom, plinom te za ulaganja u “prljave” tehnologije koje zagađuju okoliš (cementare, staklena vuna i drugo) - zaključuje Bilić.

Zdenka Rupčić