Objavljeno 1. rujna, 2012.
Vezani članci
OTPAD JE VRHUNSKI BIZNIS: DUGA POVIJEST ZAGAĐIVANJA HRVATSKE
l DUGI RAT (BIVŠA TVORNICA FEROLEGURA)
Nema rješenja za zbrinjavanje milijuna tona kancerogene šljake s povišenim vrijednostima kroma i policikličkih aromatskih ugljikovodika. Radovi na sanaciji prekinuti su prije više od godinu dana. Engleska tvrtka Landmark, koja je kupila bivšu tvornicu, nelegalno je obavljala obradu i eksploataciju šljake od čega je ostvarila prihod od oko 40 milijuna eura, a da pritom cijelo vrijeme nije bilo trajne i zakonom propisane sanacije.
l SALONIT, ADRIAVINIL
Obje tvornice i lokacije u Splitsko-dalmatinskoj županiji nisu sanirane. Slučaj sanacije azbesta u Salonitu skandal je bez presedana, jer se opasan otpad prevozio običnim kamionima, bacan je u Mladinačku kavu, koja nije odlagalište nego obična rupa u zemlji smještena iznad ugroženog izvora rijeke Jadro. Azbest se širio iznad Solina, a od azbestoze, smrtonosne, neizlječive bolesti pluća, može se oboljeti ako se udahne samo jedno azbestno vlakno. Od 2002. do 2009. godine u Hrvatskoj su umrle 443 osobe zbog mezotelioma i azbestoze.
l OBROVAC, JADRAL
Nakon zatvaranja propale tvornice 1981. godine ostala su dva bazena s oko 390.000 prostornih metara crvenog mulja i oko milijun prostornih metara lužnate vode. Za sanaciju Obrovca Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost utrošio je 135 milijuna kuna, ugovor je potpisan sa zadarskom tvrtkom "Odlagalište sirovina", novac je potrošen, a sanacija nije završena. Direktor Fonda Vinko Mladineo je uhićen, postupak je u tijeku. Opasni crveni mulj i danas prijeti ekološkom katastrofom, pogotovo za obližnji izvor rijeke Zrmanje.
l TEF ŠIBENIK
Na nekvalitetnu sanaciju bivše tvornice utrošeno je bar 70 milijuna kuna, radila ju je tvrtka "Odlagalište sirovina" u suradnji s Vinkom Mladineom. Sanacija nije završena, novac je potrošen, istraga traje, slično kao i u slučaju Obrovca. Ostaci materijala nalaze se na otvorenom, raznosi ih vjetar sve do obližnjeg Nacionalnog parka Krka. I danas se mnogi teško odlučuju koristiti šibensku plažu Banj iz straha da je kontaminirana toksičnim otpadom TEF-a.
l KOKSARA BAKAR
Priča o koksari primjer je kako građanske incijative ipak mogu uroditi plodom, iako je doista trebalo mnogo truda i vremena da Bakrani jednom zauvijek istjeraju koksaru iz svog grada. Sanacija platoa koksare posve je druga priča jer je odluka usvojena prije 14 godina, a sanacija nije završena ni danas, iako su njezini troškovi stalno rasli. I tu se istraga vodi protiv višekratno spomenutog Vinka Mladinea.
l TE PLOMIN
Uz TE Plomin 1 na površini od oko 120.000 četvornih metara nalazi se oko milijun tona radioaktivne šljake i pepela nastalog korištenjem ugljena s visokim postotkom sumpora i prirodnom radioaktivnosti. Prema nekim istraživanjima, na području uz Plomin evidentiran je povećan broj pobačaja i bolesti dišnog trakta.
l POTOK GORJAK
Iz postrojenja kemijske industrije Plive, Hospire i Kvasca u potok Gorjak kod Savskog Marofa nekontrolirano su se ispuštale otpadne industrijske vode. Ispust se nalazi četiri kilometra uzvodno od vodocrpilišta "Šibice" s kojeg se pitkom vodom opskrbljuje 120.000 stanovnika Zagrebačke i Zagorsko-krapinske županije. Mjerenja ukazuju na moguće stvaranje visokootporne superbakterije zbog odlaganja velike količine antibiotika. Kontaminirana voda završava u Savi.
l RAFINERIJE INE (SISAK, URINJ, BOSANSKI BROD)
U Sisku Ina koristi visoko sumpornu rusku naftu i desetljećima se iz tamošnje rafinerije emitira prekomjerna, odnosno nedozvoljena količina sumporovodika u zrak. Slično je i na Urinju, iako se rješenjem Ministarstva zaštite okoliša iz 2004. godine Ini zabranjuje u tehnološkom procesu prerađivanje nafte sa sadržajem sumpora većim od jedan posto. Isto vrijedi i za rafineriju u Bosanskom Brodu, koja se nalazi u BiH, ali emitira zagađenje i na teritoriju Hrvatske. Upravo su Sisak i Urinj redovito na čelu naselja po postotku oboljelih od karcinoma u Hrvatskoj. Problem su i sve manja ulaganja u modernizaciju rafinerija od strane mađarskog MOL-a kao većinskog vlasnika Ine.
l JAMA SOVJAK
Četrdesetak godina traje odlaganje opasnog tekućeg otpada u Sovjak, koji je možda i najgora prijetnja zagađenju podzemnih voda u Primorsko-goranskoj županiji. Ministar Zmajlović nedavno je najavio prioritetnu sanaciju, koja bi trebala koštati oko 25 milijuna eura, deset mjeseci će trajati izrada projekta, međunarodni tender za izvođača radova trebao bi biti iduće godine. Sanacija Sovjaka uvrštena je u Strategiju i Plan gospodarenja otpadom za razdoblje od 2007. do 2015. godine.
l MARIŠĆINA, BREZJE, LEĆEVICA...
Marišćina kod Rijeke, Brezje kod Varaždina i Lećevica kod Splita neki su od problematičnih projekata gradnje novih deponija i nove potencijalne crne točke. Brezje je i danas ilegalni deponij, a Lećevica bi mogla prerasti u pravu katastrofu, jer je deponij planiran na kraškom propusnom području i unatoč upozorenjima o opasnosti zagađenja izvora pitke vode za cijeli Split.