Objavljeno 2. rujna, 2012.
Stjecanje maksimalnog profita važnije je od zdravlja građana.
Vezani članci
LEGALNO I ILEGALNO
Smeće je vrhunski biznis. I potencijalni zločin iz nehata ili s predumišljajem. Prilika za sjajnu zaradu ako ste beskrupulozni i spremni ugrožavati ljudski život, a imate sreću raditi u državi koja nije sposobna ni spremna štititi javno dobro i zdravlje vlastitih građana.
U Hrvatskoj je to čest slučaj, jer su interesi divljih i neodgovornih investitora, kao i stjecanje maksimalnog profita na zagađenju ili lažnim sanacijama kontaminiranih područja, važniji od zdravlja građana. Matrica poigravanja s ljudskim životom je uglavnom svuda slična, a krajnja linija obrane svodi se na zamagljivanje odgovornosti, pri čemu zgodno dođe zamršena zakonodavna situacija i isprepletanje ovlasti državnih i lokalnih institucija i tvrtki, nadležnih ministarstava i lokalne samouprave, sve to garnirano s privatnim interesom stjecanja profita.
O bolesti i smrti zbog zagađenja podosta znaju u Vranjicu ili Kaštelima, gdje trpe masovno trovanje azbestom, znaju i građani Siska, čija je stopa oboljelih od karcinoma izvanredno visoka zbog nedopušteno visoke emisije sumporovodika, ili kod Plomina, gdje se danas otvoreno gazi pravo na referendum Istrijana o planovima nastavka razvoja hidrocentrale na ugljen, iako još uvijek nije raščišćen radioaktivni otpad Plomina 1.
Nepravedno bi bilo reći da tek odnedavno i stanovnici riječke regije osjećaju teške posljedice onečišćenja okoliša samo zbog katastrofalne situacije na lokaciji Marišćina. Riječani su bili trovani i ranije, negdje više, negdje manje, o tome najviše znaju nevoljnici s elitnim prebivalištem kod rafinerije u Urinju, deponija na Viškovu, kod crne jame na Sovjaku, u Bakru kod koksare i luke za rasuti teret, ali i u samom središtu Rijeke zbog rafinerije Mlaka, koja danas ništa ne proizvodi, pa stoga nema tako razoran učinak, ali je još donedavno i te kako širila smrad, sumporni dioksid i druge otrove.
Inače, Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija na problemu novog deponija rade više od 15 godina, s tim da su godine potrošene samo na svađe i kompromise oko izbora lokacije. Baš zbog toga dobro je podsjetiti na pouku duge hrvatske povijesti stvaranja ekoloških crnih točaka. Između ostalog, spomenuta Marišćina je točka u nastajanju s potencijalom značajnog onečišćivača podzemnih voda i tek se može pridružiti Sovjaku, Obrovcu, Salonitu, Sisku i drugima. Kad se vidi geneza stvaranja crnih točaka u Hrvatskoj i njihovih neuspješnih sanacija, vidljivo je da su najbolji rezultati u pravilu postignuti tamo gdje je bilo ekološke svijesti, građanske solidarnosti i udruženih akcija otpora onečišćenju.
Darko PAJIĆ
VJERAN PIRŠIĆ:
Imamo zločinačku organizaciju za gospodarenje otpadom
Predsjednik Udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić priprema knjigu na temu najvećih ekoloških crnih točaka u Hrvatskoj, koje klasificira po nekoliko grupa. Jedna grupa odnosi se na otpad zaostao od propalih tvornica i industrijskih pogona, druga se odnosi na još uvijek aktivne pogone i izvore zagađenja, dok je treća grupa nova i pomalo specifična, jer je riječ o novim projektima otvaranja centara za gospodarenje otpadom, gdje ima toliko loših odluka da se već danas može govoriti o potencijalnim crnim točkama izvora zagađenja. “Kod Marišćine je problem što se sada pokušava legalizirati postojeće stanje, koje je apsolutno neprihvatljivo. Dugoročno je prava opasnost ako zbog Marišćine budu kontaminirani izvori pitke vode. Nažalost, primjeri Marišćine, Lećevice kod Splita ili deponija kod Varaždina pokazuju da nismo kao društvo ni blizu kvalitetnog, racionalnog i neškodljivog zbrinjavanja otpada. Takvi centri za gospodarenje otpadom su relikt naslijeđenog sustava, neracionalni su i ima ih previše. Trebaju nam regionalni, a ne županijski centri, uz neophodno smanjivanje mase otpada putem primarne selekcije, recikliranja, humusa, itd. Ovo baliranje otpada zapravo je samo stvaranje materijala za spalionice. Jednako je loš primjer koji imamo na brojnim sanacijama, koje su pojedincima poslužile kao sjajna prilika za pranje novca i isisavanje stotina milijuna kuna u privatne džepove. To je legalizirana pljačka, te na temelju kaznenih prijava i započetih istraga možemo govoriti o zločinačkoj organizaciji. Nažalost, neki ljudi nisu još niti dodirnuti, kao što je bivša ministrica Marina Matulović Dropulić ili državni tajnik Nikola Ružinski, iako njihova odgovornost nije sporna. Nakon tih kvazisanacija stanje u okolišu bilo je još gore nego ranije, pa treba znati da upravo akcije civilnog društva imaju ključnu ulogu u njihovom sprečavanju”, ističe Piršić.
Interesi divljih i neodgovornih investitora, kao i stjecanje maksimalnog profita, važniji su od zdravlja građana.
UREDAN OSIJEK
Odlagalište Lončarica Velika bit će popunjeno za 18 mjeseci
Odlagalište Velika Lončarica, na koje se odlaže komunalni otpad Osijeka i prigradskih naselja, zadovoljit će potrebe grada još bar 18 mjeseci, kaže gradski pročelnik za komunalu Milan Kamenko. Prema njegovim riječima, područje Lončarice obuhvaća prostor utvrđen građevinskom dozvolom, a posljednji put odlagalište je šireno prije gotovo sedam godina. “Deponij ispunjava potrebne propise i zakone, a otpadom se u Osijeku gospodari u skladu sa svim što se od nas traži. Također, valja naglasiti kako su dvije trećine odlagališta potpuno zatvorene te ćemo taj prostor uskoro dodatno urediti, zazeleniti i urediti nasade”, rekao je Kamenko. Kamo će otpad iz domova Osječana za 18 mjeseci, kada se predviđa istovar zadnjeg kamiona na Lončaricu, još se ne zna, ali u Gradu vjeruju kako bi regionalno odlagalište do tada moglo biti u funkciji. “Poduzimamo sve mjere da spremno dočekamo popunjavanje Lončarice. Uostalom, pojačanim aktivnostima na selektiranju korisnog otpada znatno smo smanjili količinu otpada koji završi na Lončarici, a samim time i produžili vijek ovog odlagališta”, zaključio je Kamenko.(I.SEKOL)