Objavljeno 24. kolovoza, 2012.
Podaci o posvojenju djevojčice su u trezoru Centra za socijalnu skrb i službena su tajna
DRENOVCI - Martina, sestrice moja jedina, molim te, javi mi se! Živim za dan kada će nas život koji nas je okrutno rastavio ponovno spojiti, kada ću te vidjeti i moći čvrsto zagrliti. Znaj da te tvoj brat već godinama traži i čeka - poručio je 22-godišnji Enes Ukšin iz Drenovaca, dok su mu se suze slijevale niz napaćeno lice.
Mediji su mu, kaže, ostali jedina nada da pronađe svoju sestru, koja je kao mala dana na posvajanje i odrasla u nekoj obitelji, tko zna u kojem dijelu Hrvatske. Već godinama traga za sestrom, pokušava doći do bilo kakve informacije, no unatoč silnoj želji i trudu, još je na početku. Pokušavao je i u Centru za socijalnu skrb u Županji, no ondje mu nisu mogli pomoći jer su svi podaci o posvojenju, pa tako i o tome gdje je njegove sestra i tko ju je posvojio, službena tajna koja se drži pod ključem u trezoru.
- Imala je samo 20 dana kada je završila u bolnici u Zagrebu zbog problema sa štitnjačom i ondje provela tri mjeseca. Pretpostavljam da je imala između dvije i tri godine kada je posvojena - prisjeća se Enes. Tada su živjeli u Vrbanji, a njegova majka ostala je trudna s čovjekom koji dijete nije htio priznati.
Najbolje godine u Domu
Enesa život nikada nije mazio, naprotiv. Kao dvogodišnji dječak ostao je bez oca, koji je nestao u vihoru rata, a majka mu je bila psihički bolesnik. Nekoliko je puta pokušavala počiniti samoubojstvo, pronalazio ju je omamljenu tabletama, a pokraj praznih bočica stajale su fotografije male Martine. Tragično je preminula 2005. godine, kada ju je iz pištolja ubio ljubavnik iz Đurića, a potom presudio i sebi. Njihova je beživotna tijela u djedovoj kući pronašao Enes, što je, uz sve nedaće koje su ga u životu pratile, ostavilo traga na tom mladom čovjeku. Smješten je tada u Dom sv. Ane u Vinkovcima, i to mu mu je, kaže, bilo najljepše razdoblje života.
- Sada živim samo za to da pronađem i vidim svog anđela, svoju sestru Martinu. Iako sam imao samo četiri godine kada je rođena, slike i sjećanja na nejaku djevojčicu nisu izblijedjeli i duboko su učahureni u meni - rekao nam je Enes, pokazujući jedine fotografije koje ima.
Martina je od prekjučer punoljetna
Majci, kaže, ništa ne zamjera, jer ona nije jedini krivac za stanje u kojem se našla. Uvjeren je u to da Martinu nije svojevoljno dala na posvajanje, već da je to morala učiniti zbog spleta nesretnih okolnosti. Otac mu se još uvijek vodi kao nestala civilna žrtva Domovinskog rata - tijelo mu nikada nije pronađeno pa Enes nije mogao ostvariti pravo ni na kakvu naknadu. Školovao se preko Zavoda za zapošljavanje, snalazio se kako je znao i umio, zarađivao radeći sa zidarima.
Stalno razmišlja o sestri koja je prekjučer, 22. kolovoza, napunila 18 godina.
- Misli samo naviru, puno je pitanja na koja nemam odgovora. Hoće li me sestra možda i sama potražiti? Jesu li joj posvojitelji rekli odakle je, da ima brata? - pita se Enes.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ
Nepoznata djevojka iz Drenovaca
Prije godinu dana jedan mu je sumještanin ispričao da je s društvom bio u restoranu u Lici i da ih je jedna djevojka, čuvši njihov razgovor, upitala jesu li iz Drenovaca, jer je i ona iz toga mjesta i da bi voljela onamo otići i majci na grobu upaliti svijeću. Tim je ljudima spomenula i djeda invalida u Njemačkoj i nešto oko braće... To mu je probudilo nadu... Uvjeren je da se njegova sestra do sada nije ni mogla pojaviti u selu jer je bila maloljetna, a sada je situacija bitno drukčija. Martina, ili kako su je već nazvali njeni posvojitelji, punoljetna je, i sada, ako to bude željela, ima pravo uvida u spise predmeta o posvojenju. A prema odredbama obiteljskog prava, bliži krvni srodnici mogu također izvršiti uvid u spise ako Centar za socijalnu skrb pribavi pristanak punoljetne osobe koja je posvojena.
Bliži krvni srodnici mogu dobiti uvid u spise ako Centar za socijalnu skrb pribavi pristanak punoljetne posvojene osobe