Tamara Peras već je godinama zaštitno lice HTV-a i njegovog Informativnog programa, no u drugim medijima i nema je previše. Baš smo zato odlučili više saznati o toj voditeljici, urednici i novinarki koja nam svakodnevno priprema informacije za Vijesti u 10, Dnevnik u podne i Vijesti u 15. Tamara otkriva da se ne boji za svoj posao unatoč najavljenim otkazima na državnoj televiziji. Stresa se rješava sportom, a priznaje i to da je veliki emotivac.
U posljednje Vas vrijeme gledamo u ranijim terminima. Radite Vijesti u 10, Dnevnik u podne i Vijesti u 15. Je li zgodnije raditi emisije koje idu u ranijim terminima? Gledajući ih, čini se kao da su odrađene s manje stresa.
- Svaka emisija, svaki termin ima svojih čari i svoj stres. Da, dugo sam radila večernje Vijesti, ponekad su išle u jako kasnom terminu, nakon ponoći, i to je bilo vrlo iscrpljujuće... Ovaj dnevni ritam stoga je lakši, no sada u danu odradim dvoje Vijesti i podnevni Dnevnik.
Širim pozitivnu energiju
Zbog specifičnosti posla stvari se ponekad mijenjaju nekoliko minuta prije emisije, nerijetko i usred samog emitiranja. Bude stresno. No, lakše je stoga što imam odlične suradnike - Stipe Alfier, Melinda Kurilj-Antunović i Oliver Dražić odličan su tim. A uspjehu uvelike pridonose realizatori, lektori, fonetičari, novinari...
Jeste li se općenito naučili nositi sa stresom u novinarstvu? Živciraju li Vas ljudi koji u redakciji prenose lošu atmosferu i dodatno pojačavaju stres?
- Mislim da svatko tko bira novinarstvo kao poziv, pogotovo u informativnom programu, mora računati sa stresom. Adrenalinac sam i zapravo najbolje funkcioniram pod pritiskom. U pravilu, izbjegavam društvo osoba koje imaju negativan stav, no ponekad ih ne možeš izbjeći. Na poslu se prema takvim ljudima odnosim profesionalno. Oko sebe nastojim širiti pozitivnu energiju, a protiv stresa i loše atmosfere borim se osmijehom i zafrkancijom. No, ipak, ponekad mi treba odmor i odmak od stresa i pritiska.
Osim što radite u Zagrebu, Vi ste i šefica TV studija u Varaždinu i Dopisništva u Čakovcu. Kad sve to stižete?
- Kad čovjek voli to što radi, onda ništa nije problem. No, često se pogubim u danima jer svi su mi radni - i vikendi, i blagdani. Dostupna sam 24 sata dnevno...
Ovisnik sam o sportu
Ali, srećom, imam odličnu ekipu u oba centra, uvijek “pokriju” sve što treba, odlično reagiraju, brinu se o svakom detalju - ma, pravi su profesionalci. Studio Varaždin i Dopisništvo Čakovec imaju četrdesetak novinara, snimatelja, montažera, realizatora. Imam odlične suradnike, svaki sam dan na liniji i u svakom trenutku znam tko što radi.
Čujem da idete na tae-bo i fit boks. Otkud ljubav prema borilačkim vještinama?
- Ovisnik sam o sportu. A tae-bo i fit boks nekako me najbolje opuštaju. To mi je najbolji način rješavanja stresa. Najbolji način izbacivanja negativnih emocija. Odete na tae-bo, virtualno pretučete nekoliko osoba koje su vam digle tlak i s osmijehom odete kući. Šala, šala. Moj je posao pretežno sjedilački, uglavnom sam za računalom ili u autu, jureći s jedne destinacije na drugu. Fizička aktivnost jako mi je važna za fizičku formu, ali i psihičke napore lakše izdržim kad sam u dobroj fizičkoj formi. Obožavam i skijanje, rolanje...
Nepravda me pogađa
Danas ljudi imaju dojam da novinar može biti svatko. Zašto je tako? Jesu li krivi ljudi koji rade kao novinari ili žutilo koje je pokvarilo novinarstvo?
- Mislim da treba napraviti razliku među novinarima i medijima, ali svatko bira svoj put. Ja žutilo ne bih miješala s ozbiljnim novinarstvom.
Trash novinarstvo jeftina je zabava, trač- rubrike, to nije ozbiljno novinarstvo. I nekako mi se čini da što je kriza veća to su ljudi “krvožedniji”, željni skandala i senzacija. Nekako im se njihova nesreća manjom čini ako su i drugi nesretni. Nažalost, sve je manje pozitivnih primjera a sve više žutila, tragedija, crne kronike. Nove vrijednosti i standardi u društvu nameću nove trendove i standarde u novinarstvu. Ali to je kratka daha. Dokazuje to i ekipa podnevnog Dnevnika. Još uvijek odolijevamo tome i, koliko god je moguće, donosimo i onu ljepšu stranu života. Gledatelji to očito prepoznaju, cijene i “honoriraju” visokim postotkom gledanosti.
Rekli su mi da ste emotivac. Kako se onda nosite s tužnim pričama?
- Da, jesam, jako me pogađaju nepravda i tuđa nesreća, pogotovo sam slaba na djecu, starije osobe i ljude s posebnim potrebama. Nastojim pomoći kome god i kad god to mogu. Moj mali doprinos tome je volontiranje u čakovečkoj udruzi za osobe s Downovim sindromom. Tek kad vidite kako se ti ljudi bore sa svakodnevnim problemima, koji su neusporedivi s našima, kakvu snagu nose u sebi, u brizi za svoju djecu i u borbi s nemilosrdnim sustavom, onda tek vidite kako su naši problemi maleni. Ali ti ljudi, njihova djeca i ljubav, to puni srce. Njihova me blizina nekako emotivno ojača.
Razgovarao: Aleksandar VIČEVIĆ
Ljetovanje, u lipnju i rujnu, moj je mentalni wellness
Otkrijte nam kako će izgledati Vaše ljetovanje. Kamo idete, koliko dugo, kako ćete provoditi vrijeme?
- Već sam “odradila” prvi dio uživancije, dio starog godišnjeg provela sam u Jadranovu kod Crikvenice. To mi je omiljena destinacija u lipnju i rujnu, kad nema gužve, a vrijeme je prekrasno, more toplo. To mi dođe kao mentalni wellness; mir, dobro društvo i dobra knjiga... Početkom kolovoza malo ću do makarske rivijere, a u rujnu ću opet na nekih desetak dana u Jadranovo skupiti energiju za jesen. Veselim se ljetu, jer tada se mogu posvetiti predstavama, koncertima i dobroj knjizi, čemu se uz radni tempo ne mogu posvetiti koliko bih htjela. Volim ljeto i na kontinentu, ima svojih čari.
Živite na relaciji Zagreb - Čakovec, ali ste rođena Zagrepčanka. Kako ste završili u Međimurju?
- Moja mama je Zagrepčanka, a tata Međimurec. Zapravo, mama, koja je bila profesorica, dobila je posao u jednom međimurskom selu, rodila se ljubav i tako je počela i moja “priča na sjeveru”. I moj stariji brat i ja rođeni smo u Zagrebu, ali živimo u Čakovcu. Ipak, mene Zagreb vuče.
Moj je posao pretežno sjedilački, uglavnom sam za računalom ili u autu, jureći s jedne destinacije na drugu. Fizička aktivnost jako mi je važna za fizičku formu, ali i psihičke napore lakše izdržim kad sam u dobroj fizičkoj formi. Obožavam i skijanje, rolanje...
