Objavljeno 20. srpnja, 2012.
Mislim da bismo svi trebali sjesti trijeznih glava i dogovoriti se kako izvući državu iz katastrofe, smatraju u PPDIV-u
Vezani članci
PORAŽAVAJUĆI PODACI O SVE VEĆEM OPTEREĆENJU ZA JAVNE FINANCIJE
Privatni poslodavci očekuju Vladine poteze - ono što se danas događa s državnim i javnim službama sutra će se dogoditi i u realnom sektoru.
Samo što ovdje posljedice mogu biti višestruke, tvrdi nam Josip Pavić, predsjednik Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske(PPDIV).
Vodstva sindikata iz tzv. realnog sektora pozorno su ovih dana pratila pregovore svojih kolega iz državnih i javnih službi s Vladom.
- Bilo smo solidarni s kolegama iz državnih i javnih službi, jer to je načelo prema kojem sindikati djeluju. No, činjenica je da imamo preskupu državu i višak zaposlenih u tom sektoru, što naše gospodarstvo više ne može iznijeti. Mislim da bismo svi trebali sjesti trijeznih glava i dogovoriti se što treba učiniti kako bismo državu izvukli iz katastrofe - komentira Pavić epilog pregovora između Vlade i sindikata državnih i javnih službi.
I predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske(STH) Dragica Mišeljić suglasna je s Pavićem da će Vladini potezi utjecati na buduće ponašanje privatnih poslodavaca, iako smatra da bi i sindikati državnih i javnih službi trebali biti svjesniji situacije.
- Stvari tu nisu crno-bijele. U situaciji kad novca očito nema, socijalni partneri moraju biti odgovorni. Obje strane moraju snositi dio tereta - poručuje Mišeljić.
Premda sindikati, bez obzira na to jesu li iz državnog ili privatnog sektora, smanjenje postojećih prava i prijetnje otkazima dijele kao krucijalni problem, razlike su ipak veće. Dok sindikati javnih i državnih službi pregovaraju oko božićnica i regresa, oni koji s druge strane pregovaračkog stola imaju privatne poslodavce pokušavaju zadržati "beneficije" poput polusatne stanke za "užinu" i putnih troškova. “Kolege iz javnih sindikata žale se da su radnici od 2004. određena prava dobivali bez pravne osnove. U privatnom je sektoru nemoguće dobiti nešto što poslodavci nisu prisiljeni platiti. Posljednjih deset godina najveće pritiske na nas čine zbog smanjenja radnih troškova. Dovode nas u situaciju da biramo između otkaza i manjih plaća, a naš je stav da je bolje da što više ljudi prima kakvu-takvu plaću nego da se ostaje bez posla. No, nama je u pregovorima pozicija bitno otežena. Ponajprije zbog velikog broja poslodavaca ne možemo se koristiti štrajkom kao najučinkovitijim sredstvom za jačanje pregovaračkih pozicija,” dodaje Mišeljić.
Ipak, njezin kolega iz PPDIV-a tvrdi da su oni spremni i na štrajk ako privatni poslodavci na temelju Vladinih rezova krenu u radikalnije zahvate.
- Imamo problem da neki sindikati dio članarina nisu uplaćivali u štrajkaške fondove. PPDIV ima štrajkaški fond i, ako zatreba, bit ćemo spremni. Bez dobre pripreme nema ni štrajka, a mora se računati na posljedice za one koji će se boriti za svoja prava. Ako nema novca, onda na Markov trg ne možete dovesti radnika. U suprotnom bi on morao platiti troškove, a košta i autobus, i sendvič, i voda. Da čovjek ima novca, sigurno ne bi prosvjedovao - objašnjava Pavić.
Daniel RADMAN
NOVA LIBERALIZACIJA PREKO LEĐA RADNIKA
Sindikati iz realnog sektora ne dvoje da bi smanjenje prava u javnom sektoru najavilo i nove pritiske privatnih poslodavaca. “Mi se već suočavamo s pritiscima daljnje liberalizacije odnosa na tržištu rada. Očekujemo nove pritiske oko otkazivanja kolektivnih ugovora i da će poslodavci nastojati radna prava urediti prema pravilnicima tvrtke, što im je zakonom omogućila bivša vlada. Osim toga, tražit će i produženje zaposlenja na određeno vrijeme s tri na pet godina, odredbe da poslodavac ne mora čekati šest mjeseci kako bi na mjesto otpuštenog zaposlio novog radnika, smanjenje naknade za minuli rad, čak im je i onih '30 minuta za gablec' upitno”, kaže predsjednik Sindikata PPDIV-a Josip Pavić o ključnim sindikalnim problemima u realnom sektoru.
Trećina zaposlenih u RH prima plaću iz proračuna
Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u Hrvatskoj je u ožujku bilo 1,450.000 zaposlenih i 1,215.000 umirovljenika. Od ukupnog broja zaposlenih 475 tisuća otpada na zaposlene u državnom i/ili javnom sektoru (javnoj upravi i državnoj ili lokalnoj administraciji, prosvjeti, visokom obrazovanju, znanstvenim ustanovama, zdravstvu, vojsci, policiji te u javnim i državnim poduzećima), što je više od trećine svih zaposlenih u Hrvatskoj.