JOŠ VIJESTI

INDIJSKA PUSTOLOVINA (III): KROZ GUJARAT PREKO KERALE DO ARAPSKOG MORA...

Komunisti 20 godina na vlasti, plesači stoljećima u transu!

BUDUĆNOST EKUMENIZMA

Pravoslavni Kopti očajnički traže zaštitu pape Franje

VOLJA NARODA, A NE ANKETA

Većina protiv istospolnih brakova

Pregovori Vlade i sindikata javnih službi nastavljeni su i ovoga tjedna, prožeti tenzijama i suprotstavljanjima. Zašto treba rezati materijalna prava u javnom sektoru i kakve su prognoze gospodarskog oporavka, govori ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić.

Pregovori sa sindikatima javnih službi protegli su se kroz nekoliko tjedana s neizvjesnim ishodom. Zašto je Vlada bila toliko uporna u rezanju materijalnih prava u tom sektoru i hoće li uskoro uslijediti pregovori sa sindikatima koji zastupaju zaposlene u državnoj upravi?

- Temeljni kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ističe 31. srpnja. Vlada je formirala pregovarački odbor prije dva mjeseca, ali je zapelo kod formiranja pregovaračkog odbora sindikata. Zbog prigovora jednog sindikata i nemogućnosti dogovora sindikata oko pregovaračkog odbora morali smo ići na prebrojavanje koje je završilo prije nekoliko dana. Jučer je na temelju odluke GSV-a formiran pregovarački odbor, te se nadam da ćemo sljedeći tjedan početi pregovore o novom TKU. Što se tiče materijalnih prava, u proračunu za masu plaća imamo 21,6 milijardi kuna i ne možemo potrošiti ni lipu više. Ne možemo isplatiti više, a da se ne zadužimo, tada dolazi u pitanje proračun, rejting Hrvatske, a nakon toga idemo nužno prema grčkom scenariju. Vlada to neće dopustiti.

Je li Temeljni kolektivni ugovor bio ugrožen?

- Samo ako pregovori propadnu. Tad nam je plan otkazivanje TKU-a, koji u javnom sektoru ionako traje još tri mjeseca. Nakon isteka TKU-a počeo bi se primjenjivati samo Zakon o radu i zaposleni u javnom sektoru izgubili bi sva dodatna prava, pa i ona koja sad ne bismo dirali. Mi, dakle, nismo htjeli lomiti stvari preko koljena, ali želimo ukazati na probleme koji muče zemlju. BDP ne može podržati ovako skupu državu.

Sindikati najavljuju da će ujesen organizirati štrajkove. Brine li vas to?

- To je legitiman način borbe, ali uvijek se vraćamo na isti problem, a to je da novca nema. Ne krivim sindikate što su potpisali kolektivne ugovore u kojima je niz materijalnih prava za ljude koje zastupaju, ali neodgovorno je od bivše vlade što je to prihvatila i ostavila nam ovakav teret. Od 1. srpnja ove godine na temelju potpisanog sporazuma bivše vlade moramo podignuti plaće za 2,4 posto, a od 1. siječnja 2013. plaće u čitavom javnom sektoru moraju porasti za još 1,6 milijardi kuna. Otkud? Neka mi to kažu sindikati. Žele li da se država nastavi zaduživati? Mi ne želimo i ne možemo. Vlada je preuzela zadatak da oporavi Hrvatsku i nećemo se povući pod nikakvim pritiscima.

Opisuju vas i kao ministra zaduženog za slamanje sindikalnog otpora. Je li to tako?

- Ne bih to baš tako rekao, nego je Vlada uvela novi način rada. Imamo resornog ministra i logično je da on razgovara sa sindikatima. Ranije su sindikalisti navikli razgovarati s Vladom i Uredom za socijalno partnerstvo.

Sindikatima jako smeta što ne mogu razgovarati s premijerom Milanovićem.

- Vlada je jedinstvena, odluke donosi jedinstveno, a premijer u svemu ima zadnju riječ. Sve o čemu mi kao ministri razgovaramo sa sindikatima, ide na stol premijeru i kad razgovaraju s nama isto im je kao da razgovaraju s njim. Nema razloga svaki tjedan sastančiti s premijerom, kao što je bilo ranije.

Nedavno je Vlada obilježila šest mjeseci i čini se da je rezultatima zadovoljnija ona nego građani. Kako to tumačite?

- Dugo smo u tunelu na čijem se kraju ne vidi svjetlo, a građani ga žele ugledati što prije. Znali smo da nas najprije čeka razdoblje u kojemu moramo gurati naprijed, a da se oporavak ne vidi. Vlada provodi mjere i donosi zakone koje je zacrtala u planu za ovu godinu i možemo biti zadovoljni time što ništa nismo gurnuli pod tepih, zato što bismo se bojali nezadovoljstva ljudi. Kao što je premijer Milanović rekao, mi ćemo dio svog kredibiliteta založiti samo da Hrvatska može ići naprijed. No, optimistični smo, jer vjerujemo da ćemo od kraja ove do sredine iduće godine vidjeti to svjetlo na kraju tunela.

Što će se događati krajem godine?

- Investicije, investicije, investicije - bez toga nema oporavka.

Na čemu temeljite tu prognozu, jer o investicijskom cunamiju govorilo se tijekom kampanje i po preuzimanju vlasti, ali u prvih šest mjeseci nije se dogodilo ništa?

- Neke preduvjete smo već postavili. Primjerice, za dva postotna boda smanjili smo doprinos za zdravstvo čime smo izravno upumpali u gospodarstvo 2,5 milijardi kuna. Gospodarstvenici to malo gledaju sa strane, iako nije mala stvar da za plaće radnicima izdvajaju dva posto manje. HBOR ima dvije kreditne linije s vrlo povoljnim kamatama za otvaranje novih radnih mjesta. U Ministarstvu poduzetništva i obrta krenuli smo s poticajima za pokretanje poslova.

Kako tumačite tu suzdržanost poduzetnika?

- Postoji određena doza straha. Zbog naslijeđene nelikvidnosti ljudi se boje rizika. Nisu sigurni da će uspjeti naplatiti ono što prodaju ako povećaju proizvodnju. Vlada i njima mora pomoći da se oslobode straha. Svakodnevno činimo mnogo da se klima promijeni, a u te poteze svakako svrstavam i pregovore sa sindikatima u javnom sektoru, jer gospodarstvo ne može izdržati razne namete i skupu državu. Sve mjere koje provodimo, pa i nepopularne, poput povećanja PDV-a, poskupljenja struje i plina, namijenjene su stabilizaciji.

Ali, mnogi ljudi u Hrvatskoj jedva preživljavaju i kao konačni udar doživljavaju upravo te mjere koje spominjete.

- Jasno je da je to udar na standard građana. Mirovine smo uskladili s troškovima života, ali poskupljenje struje i plina ne samo da je pojelo to skromno povećanje mirovina, nego nije ni bilo dovoljno da ga pokrije. No, imamo i paket socijalnih mjera kojima ćemo pokušati ublažiti udar na najsiromašnije. S druge strane, moramo pokrenuti proizvodnju, jer ako to ne uspijemo nećemo imati ni za plaće ni za mirovine.

Predsjednik Josipović pozvao je vlast i oporbu na konsenzus oko važnih pitanja, posebice u vezi izlaska iz krize. Mislite li da je moguće da SDP i HDZ sjednu za stol i dogovore se oko nečega?

- Hrvatskoj treba strateški dogovor oko razvoja Hrvatske, ali ne oko toga je li Pelješki most važan ili nevažan za zemlju. HDZ je, nažalost, odmah počeo licitirati, pa kažu može konsenzus, ali uvjet je gradnja Pelješkog mosta. To nije dobar pristup. Nitko nema ništa protiv mosta, ali mi jednostavno za njega u ovom trenutku nemamo novca. Danska i Švedska dugo su bile povezane trajektima, a kad su obje zemlje postale dovoljno bogate, sagradile su velebni Oresund most, koji ih spaja. U taj se projekt nisu upustile dok nisu imale novca.

Je li Zakon o radu zapreka za investiranje?

- Zakon o radu nije. Potvrda tome je i istraživanje među stranim investitorima koje je pokazalo da je ZOR tek na četvrtom ili petom mjestu kao prepreka većem investiranju u Hrvatsku. Smatramo da je u današnjoj ekonomskoj i društvenoj situaciji ZOR dovoljno i fleksibilan i rigidan, jer da nije tako ne bi toliko radnika dobilo otkaz.

Ali, najavili ste da ćete dogodine pokrenuti javnu raspravu o izmjenama ZOR-a.

- U njemu ima stvari koje se mogu jednostavno popraviti. Pomorski zakon, primjerice, nije u skladu sa ZOR-om, i kad bi se na pomorce primjenjivao ZOR oni bi se morali iskrcati s broda nasred oceana, a brod bi morao dobiti novu posadu. Majkama treba omogućiti da rade četiri sata, a da poslodavac plaća doprinose za ta četiri sata, a ne za svih osam sati kao sada. Treba omogućiti ljudima da rade dva sata kod jednog poslodavca, dva sata kod drugog, dva kod trećeg i da im se sve to upiše u radnu knjižicu...

Ako je riječ o takvim izmjenama, zašto se sindikati ljute na vas?

- Sindikati se boje da će nestati kolektivni ugovori. No, neće biti tako. Mi smo se opredijelili za socijalno partnerstvo. Smatramo da kolektivne ugovore treba što više proširiti, jer dobar KU znači socijalni mir. Ali, to je dvosmjerni odnos. Poduzetnici moraju shvatiti da radnici nisu objekt, nego subjekt radnog procesa, a radnici da se ponekad moraju odreći nekih prava kako bi tvrtka napredovala. Svaki dan smo svjedoci potpisivanja kolektivnih ugovora koji pokazuju da je socijalni dijalog na djelu. Zadnji primjer je KU između sindikata i Uprave HŽ infrastrukture.