Sudbina Sušionice Vrpolje, koja je već odavno proglašena slavonskim Obrovcem, a za koju ni na petoj javnoj dražbi nije bilo zainteresiranih kupaca, i dalje je upitna.

Tvrtka koja je više od godinu i pol u stečaju, u koju je država od otvaranja “upumpala” najmanje sto milijuna kuna, čije obveze prema vjerovnicima i radnicima iznose ukupno 120 milijuna kuna, koja je od početka poslovala s gubicima, a broj radnika se s prvotnih 40 smanjio na četvero angažiranih na čuvanju pogona - do sada nije imala ozbiljnog kupca. Vrpoljačka Sušionica po svemu je drastičniji primjer nebrige i nemara, a promašaj od samog početka ide “na dušu države”, koja je neodgovornim ponašanjem odobravala takav razvoj situacije - smatra sindikalni povjerenik PPDIV-a Šimo Orešković. Kaže i kako je “do sada bilo kvalitetnih ponuda za ulazak u vlasničku strukturu Sušionice, koja je sprječavana, uglavnom politički”.

“Vrijeme je da se imovina proda i da se uspostavi proizvodnja jer je najvažnije da radnici rade”, smatra Orešković, a svoj optimizam gradi na inicijativi Vladinog investicijskog kursa u kojem treba tražiti prostora i za Sušionicu. “Iako je sada u stečaju, ne znači da se ne treba tražiti rješenje u okviru Podravke, Agrokora, PIK-a Vinkovci, jer zašto uvoziti nešto što možemo sami proizvesti”, kaže sindikalni povjerenik, ponavljajući kako je u svemu presudna uloga politike. Nakon nekih, pozitivnih vjetrova koji pušu iz Ministarstva poljoprivrede, možda bi se rješenje za slavonski Obrovac i moglo naći. Resorni ministar Tihomir Jakovina već je pokazao interes za spas vrpoljačke Sušionice, prateći događanja u Podravci oko navodnog plana širenja. “Uglavnom nećemo dozvoliti da taj projekt jednostavno propadne kao prostor za neku drugu djelatnost, jer mislimo da je i tehnološki i prostorno kvalitetno napravljen”, kazao je ministar. Time je ulio nadu i za još preostalih četvero zaposlenika avetinjski prazne Sušionice, koja je trebala ojačati gospodarstvo vrpoljačkog kraja i šire.

“Najviše sam se ražalostila kada sam vidjela čovjeka s malim sušačem koji ručno guli jabuke i kojemu se isplati proizvoditi, a ovoliki sušač propada”, riječi su Evice Tunuković, angažirane na čuvanju preostale imovine. Iako “nada umire zadnja”, kaže Evica, zbog dosadašnjih silnih obećanja priznaje da pomalo postaje “nevjerni Toma”. Pesimizam ne skriva ni njezin kolega Ante Jelušić, zaposlenik Sušionice zajedno sa suprugom od dana otvaranja. Bit će, kaže, iznenađen ako se problem uskoro riješi, a vjeruje kako će prodaja završiti kod nekoga tko će prostor prenamijeniti i preprodati. Iako su oboje angažirani na čuvanju pogona za minimalac, a od tvrtke potražuju 120 tisuća kuna, nedavno im je zbog sitnog duga u kući bila iskopčana električna energija. Navikli su se na sve, kaže, pa će i na sjedenje u mraku, do nekih boljih vremena. A nakon pete propale dražbe razlučni vjerovnici, Ministarstvo financija i Agencija za upravljanje državnom imovinom (AUDI) odlučili su da cijenu imovine neće smanjivati za uobičajenih 10-15 posto, nego će je i na šestoj dražbi zakazanoj za 2. srpnja prodavati za isti iznos iz pete dražbe, točnije 21 milijun kuna - potvrđuje jedini trenutni vlasnik Sušionice, stečajni upravitelj Miroslav Mikić. “To je malo čudno s obzirom na to da se na zadnjoj dražbi nitko nije javio, no stečajna sutkinja je prijedlog prihvatila i objavila. U stečajnom postupku inače i dalje ima problema. Novca u stečajnoj masi ima još samo za isplatu četvero zaposlenika (minimalac) za mjesec svibanj, čime je potrošeno 96 tisuća kuna koje je predujmio AUDI. Slijedi ponovno molba AUDI-ju i Ministarstvu financija za daljnjih šest mjeseci, no pojavljuje se i problem oglašavanja prodaje koji također košta”, navodi stečajni upravitelj. Mikić pak očekuje da će radnici ostati na poslu i ako izostanu plaće (jer će ih dobiti kada se proda imovina) ukoliko se ne nađe neko bolje rješenje. O razlozima nesmanjivanja cijene Sušionice za sljedeću dražbu, veli, nema službenih spoznaja. A neslužbeno je, kaže, saznao da se u okviru jednog ministarstva pokušavaju provesti neke radnje, ne precizirajući o čemu je riječ.

Na pitanje ima li šanse za vrpoljačku Sušionicu - da nastavi raditi ono zbog čega je i otvorena, Mikić odgovara potvrdno, ali dodaje da ukoliko se ne proda na sljedećoj dražbi, ova godina je za Sušionicu vjerojatno izgubljena. Već je sredina godine, a sirovina se dogovara u proljeće, organiziraju se kooperantski odnosi. A da bi ponovo počela raditi najprije treba osigurati tržište, ići u nabavu sirovine i preradu, točnije učiniti sve predradnje koje su bile pretpostavka i pri otvaranju tvornice, a izostale su. Sušionicu su do sada obilazila četiri potencijalna kupca, koji očito kalkuliraju u očekivanju daljnjeg snižavanje cijene.

Jedini ozbiljniji kupac je, prema riječima bivšeg sindikalnog povjerenika Slavka Kotromanovića, bila slavonskobrodska tvrtka Hlad, no zbog nekog razloga kupnja nije uspjela. Okrivljujući državu koja je i dovela do ovog stanja (stalnim pozajmicama za plaće itd.) smatrao je kako je trebala još jednom otpisati sva potraživanja pa bi se našao i kupac koji proizvodi povrće i koji bi sačuvao bar jedan gospodarski subjekt u Brodsko-posavskoj županiji. Svojevremeno je također izjavio kako bi u slučaju Sušionice posla trebalo imati i Državno odvjetništvo, istražujući da li se ova iznimno atraktivna lokacija čuva za nekoga kao skladište. Do tada, u avetinjski praznim pogonima koje smo obišli, neiskorišteni strojevi još uvijek izgledaju kao novi. Kroz osam godina rada osušili su tek pet tisuća tona mrkve, iako je kapacitet sušača čak 2,5 tone voća i povrća na sat. Ima li nade za ponovnu proizvodnju možda će se doznati već nakon sljedeće dražbe. Stečajni upravitelj ističe kako razlučni vjerovnici mogu i sami otkupiti Sušionicu i u tom slučaju u stečajnu masu uplatiti samo PDV te dio troškova stečajnog postupka.