Objavljeno 14. lipnja, 2012.
Knjiga je to o razlozima zašto putujemo, što očekujemo od putovanja, ali i o održivom i odgovornom turizmu
JOŠ VIJESTI
OLJK OBOGAĆEN EU PROJEKTOM
U KLOVIĆEVIM DVORIMA
PROMOCIJA U MAĐARSKOM KULTURNOM DRUŠTVU NÉPKŐR
Davor Rostuhar je najveći pustolov među fotografima i najbolji fotograf među pustolovima - kaže glavni urednik National Geographica...
No kiša i Europsko nogometno prvenstvo učinili su svoje pa se jedva 20-ak posjetitelja odazvalo promociji nove Rostuharove knjige “Degustacija slobode” i multimedijalnom predavanju o temi “Motociklom po zapadnoj Africi” u GISKO-u.
Čudi to s obzirom na autorovu popularnost i prisutnost u medijima, kao i književnu i fotografsku produkciju. Iako mu je tek 29, iza njega je nekoliko uknjiženih naslova (“Samo nek' se kreće” iz 2003., “Na putu u skrivenu dolinu” iz 2006., o putovanju mističnim zakutcima nepoznate Azije, “Džungla” iz 2009.), više od 100 članaka i 1.000 fotografija u raznim tiskovinama (National Geographic Hrvatska, Meridijani, Geo, Playboy...).
S 19 je godina odlučio napustiti fakultet i početi putovati. Nakon puta biciklom od Zagreba do Egipta, uslijedili su sve veći projekti, poput 4-godišnjeg putovanja Azijom ili sedam ekspedicija u najzabačenije džunle svijeta u potrazi za apsolutnom, netaknutom divljinom.
Afriku - kojom se pozabavio u najnovijoj popularno-znanstvenoj knjizi u kojoj piše o fenomenima na putovanjima i oko njih, odgađao je znajući da je to najzanimljiviji kontinent, a i želio ga je proputovati motorom. Nedostajao mu je motor, novac i dobro društvo. Prodao je fotoaparat i kupio motor, a na put je poveo djevojku Maju Tanasovski. Putovanju zapadnom Saharom prethodilo je jednomjesečno učenje francuskog, a onda se u studenome 2010. zaputio preko Mediterana prema Africi. Dogovorio je brojne reportaže, istaknuo je Rostuhar na osječkoj promociji (12. lipnja), a prva je bila kako se u marokanskom Chefchaouenu (gradu koji su Židovi obojili u plavo kako bi otjerali komarce?!) od marihuane dobiva hašiš te kako ga djevojke iz istočne Europe švercaju u probavnom traktu.
Čudni putnici
Maja i Davor spavali su po jeftinim hotelima ili koristeći mrežu Couch surfing jer je to - ističe putopisac - najbolji način za izravan kontakt s kulturom i upoznavanje lokalnog stanovništva te izbjegavanje kulturnog establišmenta. Nakon mjesec dana u Maroku, krenuli su prijeći Saharu. Susretali su čudne putnike, poput dvojice Nizozemaca u pogrebnom vozilu ili Južnoafrikanca koji u tri godine kani 'prebiciklirati' svijet. Zanimljivo je da su njega sreli i mjesec dana ranije, ali i tri mjeseca kasnije, na kraju puta u gradu Lome u Togou.
S puta su skrenuli u Chinguetti u Mauretaniji zbog pergamena i rukopisa starih i po tisuću godina, koje tamošnji stanovnici ljubomorno čuvaju kao obiteljsku baštinu. Nisu mimoišli ni najluđi afrički karneval u Capo Verdeu, tj. Zelenortskim otocima. Vrhunac putovanja bio je u Bamaku, glavnom gradu Malija.
Zemlja Dogona
Davor je htio napraviti reportažu o tamošnjem narodu Dogona i njihovoj zemlji koja je glavna atrakcija Malija. Dogoni su zadržali animalistički nagon i kulturu, a poznati su po arhitekturi i kućicama sagrađenima u stijenama. Bila su to dva najzanimljivija tjedna njihova puta, s kojega su nastale brojne prelijepe fotografije, u kojima su mogli uživati i Osječani.
Na cilj u Togo stigli su nakon četiri mjeseca vožnje motorom po Africi, sa smiješkom se prisjetio Rostuhar, najavivši kako se on i Maja na jesen spremaju na sličan pothvat, no ovaj put istočnom obalom Afrike.
Prepun dojmova i spoznaja, Davor je nakon ovog putovanja napisao knjigu o razlozima zašto putujemo, što tražimo na putovanjima, kakav je naš utjecaj na svijet i kako svijet utječe na nas... U “Degustaciji slobode” pisao je i o u svijetu sve popularnijem održivom i odgovornom turizmu.
Oduvijek su razlozi za putovanja bili hodočasnički ili trgovački, ratni. Danas su razlozi, ističe Rostuhar, ipak više hodočasnički, a manje imperijalistički.
Narcisa VEKIĆ
Na putu kalupi nestaju
Upravo degustacija slobode, prema Rostuharu, najljepši je potencijal putovanja. “Na putu svi naši svakodnevni kalupi - socijalni, materijalni, psihološki... - nestaju, a naši izgrađeni identiteti u novim se sredinama gube i postaje upitno tko smo”, naglasio je Rostuhar.