Kultura

ANTOANETA RADOČAJ JERKOVIĆ - SVE JE SPREMNO ZA SCENSKI SPEKTAKL 11. LIPNJA
Riječ trema odavno više ne postoji u našem rječniku
Antoaneta Radočaj Jerković: Mislim da je to zrelost - postojanost u kvaliteti. A mi je imamo!
Foto: G.MITIĆ
Objavljeno 6. lipnja, 2012.
Naša očekivanja idu u tom smjeru - na koncertu trebamo nadmašiti idealnu probu

Vezani članci

GLAZBENO-SCENSKI SPEKTAKL 11. LIPNJA U DVORANI GRADSKI VRT

Brevis goes to Hollywood

Osječkim zumbićima zlato u Varaždinu

JOŠ VIJESTI

NAGRADA “ANTO GARDAŠ” BRANKI PRIMORAC

Zvonka Zmaj i kavaliri - priča o prijateljstvu

KAZALIŠNI INKUBATOR BARUTANA

Studentska Hasanaginica oduševila osječku publiku

DRŽAVNO NATJECANJE IZ LIKOVNE UMJETNOSTI

Šest nagrada Osječanima

Bit će to najveći koncert Brevisa do sada, pravi glazbeno-scenski show koji će Slavonci moći poslušati u Dvorani Gradski vrt 11. lipnja, od 21 sat.

Kao i do sada, iza projekta u koji su uključeni zborovi Glazbene radionice mladih “Polifonija” već 18 godina stoji dirigentica Antoaneta Radočaj Jerković. Ovaj će put nastupiti više od stotinjak članova Brevisa i Zumbića, potpomognuti proširenim sastavom Revijalnog orkestra (glazbenici iz Osijeka, Zagreba i Ljubljane). Na repertoaru je filmska glazba uglavnom iz 20. st., od “Raindrops keep falling on my head” iz filma “Butch Cassidy and the Sundance Kid”, preko “Doručka kod Tiffanyja”, ali i “Titanica”, “Batmana”, “Flashdancea”, “Briljantina”...

Nakon 18 godina na čelu Polifonije osjećaš li se punoljetno ili misliš još uvijek da mnogo moraš učiti?

- Sa zborovima radim od 1994. Od tada do danas, kroz moje je zborove prošlo više od tisuću pjevača. Svih ovih godina trudila sam se programe, aktivnosti i sadržaje planirati upravo prema njima. Tako je naša udruga rasla i brojčano, ali i u kvaliteti. Na početku smo imali samo jedan zbor - Osječke zumbiće. Oni su rasli pa smo osnovali Vokalni ansambl Brevis (1995.), a prije nekoliko godina i dječji zbor Brevis jer nam se dogodila nova sjajna i brojna generacija mladih pjevača. U 18 godina moga rada u Polifoniji prošli smo doista mnogo toga - brojne koncerte, kazališne predstave, daleka putovanja, festivale, natjecanja, snimanja, pohvale, kritike, nagrade. No najponosnija sam na činjenicu da su moji pjevači i privatno vrlo povezani, da kvalitetno utječu jedni na druge i da se sad već generacijski pretvaraju u krasne, obrazovane, odgovorne i društveno aktivne ljude koji dio vrijednosti stečenih u našoj udruzi nose sa sobom u svoj daljnji profesionalni život. Današnji Brevisi nisu svi sudjelovali u svim dosadašnjim projektima i sadržajima Udruge, ali mnogi od njih jesu i unatoč tomu uspjeli smo zadržati atmosferu radosti i izazova. Tako je i s ovim koncertom. Ovo nije naš najveći i najzahtjevniji izazov do sada, ali se svi odgovorno pripremamo i radujemo kao da jest. Mislim da je to zrelost - postojanost u kvaliteti. A mi je imamo.

Individualnost djevojaka

Iako vam nije prvi, zalogaj je velik. Koliko se spremate za ovaj projekt?

- Vokalni anasmbl Brevis oduvijek je koketirao s neobičnim scenskim izrazom. Kada smo započeli rad prije 17 godina, kod nas nije bilo uobičajeno da zborovi plešu, glume. Danas je to standard. Osim u scenskom smislu, oduvijek smo veliku pozornost poklanjali i individualnoj pjevačkoj prezentnosti djevojaka na koncertima. Volimo reći da je svaka od njih solistica. Kada imate takav potencijal, logično je da birate projekte u kojima će sve te njihove kvalitete najviše doći do izražaja.

Imaš li neki vaš najdraži nastup?

- Jedan od meni najdražih koncerata bio je noćni koncert Brevisa “Music of the night” 2008. na kojem smo pokazali sve što jesmo. Bio je to koncert transformacija, upravo onih koje stručni žiriji često na natjecanjima ističu kao najnevjerojatniju kvalitetu Brevisa. Popularnost i žanrovska različitost filmske glazbe pruža nam upravo to - mogućnost da publiku provedemo kroz vrlo poznate filmske trenutke na jedan malo drukčiji, naš način. Pripreme za koncert traju od siječnja, iako smo paralelno radili i na projektu koji pripremamo za Osječko ljeto kulture. Naš dugogodišnji klavirski suradnik Davor Dedić uz probe sa zborom usporedno je radio na aranžmanima za orkestar, probe s orkestrom u Osijeku i Zagrebu jer ćemo se prvi put spojiti tek dva dana prije koncerta. Naš koreograf Vuk Ognjenović također je radio na više lokacija i s više ansambala s Brevisima, Zumbićima i solistima Baletnog ansambla HNK koji nam dolaze u goste. Pridružit će nam se i gosti, sjajni osječki glazbenici Goran Bošković i reper Kandžija, koji također ne nastupaju u svom tradicionalnom izdanju, nego premijerno izvode ulomke iz filmskih hitova.

Odrasli na pozornici

Kakva su očekivanja? Ima li straha ili ste već usavršili scenske nastupe?

- Prije nekoliko dana imali smo idealnu probu. To je proba na kojoj sve funkcionira izvrsno. Svi su segmenti izvedbe sjajno posloženi i mi kao ansambl uživamo. Svi smo svjesni što smo i koliko napravili i zadovoljni smo rezultatom. Naša očekivanja idu u tom smjeru - na koncertu trebamo nadmašiti tu idealnu probu. Obično nam to i uspije jer djevojke koje su odrasle na pozornici, publika dodatno motivira. Riječ trema odavno više ne postoji u našem rječniku.

Što se novo sprema u Polifoniji? Planirate li ovaj projekt ponuditi i drugim gradovima? Ljeto je na pomolu.

- Ubrzo nakon koncerta nastupit ćemo na otvorenju Osječkog ljeta kulture u projektu Umjetničke akademije u Osijeku, praizvedbi kantate “Jerihon” Davora Bobića, zajedno s mojim drugim zborom koji vodim na Akademiji. Riječ je o vrlo zahtjevnom projektu pa za sada nećemo imati vremena za turneje po drugim gradovima. A od jeseni, zašto ne? Ovo je program koji lako može privući publiku u svakoj sredini. Kako uvijek težimo ravnoteži u repertoaru, moje su se djevojke zaželjele klasičnoga repertoara pa ćemo dogodine plesne cipelice zamijeniti fasciklima punim partitura umjetničke glazbe. Tko zna, možda opet odemo i na neko natjecanje...

Narcisa VEKIĆ

Sa zborovima radim od 1994. Od tada je kroz moje zborove prošlo više od 1.000 pjevača

UMJETNICI (NI)SU DRUŠTVENO NEPRILAGOĐENI LIKOVI

Koliko ovakvi megaprojekti od dirigenta zahtijevaju glazbenog, umjetničkog čovjeka ili više tehničara koji sve konce mora držati u rukama?

- Mislim da se kod nas pojam umjetničkog čovjeka još uvijek shvaća previše tradicionalno. Umjetnici su prema tim stereotipima oni pomalo (naravno odglumljeno) društveno neprilagođeni likovi koji dođu u zadnji tren, izvedu svoju umjetnost, za to obično budu jako dobro plaćeni i ne ostave dubljeg traga na sredinu koja ih je primila. Današnji se umjetnici često obrazuju i u smjeru menadžmenta, organizacije i poduzetništva kako bi oživili svoju ulogu u društvu. U mom području djelovanja dobra je organizacija nužna i za održavanje svake probe, a ne samo koncerta. Umjetnička je priprema individualan, gotovo samotnjački posao, sve ostalo u radu s ansamblom je ili pedagogija ili menadžment. Zahvalna sam što oko sebe imam tim iznimno stručnih ljudi, od kojih svatko vodi brigu o dijelu za koji je zadužen, a međusobno se vrlo dobro razumijemo i prihvaćamo. Zbog njih i zbog dobre organizacije, mogu s ansamblom ostvariti umjetničku izvedbu.

NAJČITANIJE IZ RUBRIKE
DanasTjedan danaMjesec dana

USUSRET PREMIJERI U HNK

Osječani će prvi put čuti Bellinijevu operu Norma

UMJETNIČKI PROJEKT U TVRĐI

Proljetni salon na četiri lokacije

200 GODINA OD ROĐENJA ISTARSKOG VELIKANA

Juraj Dobrila - biskup, političar i preporoditelj

Što su vaši prijatelji čitali na Glasu