Aktualna državna vlast, odnosno ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić u nekoliko su navrata potvrdili da je Hrvatska donijela političku odluku o vraćanju sve imovine Židovima, oduzete tijekom Drugog svjetskog rata.

Ta je odluka ponovno otvorila pitanje koliko imovine, posebice nekretnina, posjeduju pojedine židovske zajednice i općine u Hrvatskoj. Židovska općina Osijek, koja broji približno 150 pripadnika židovske zajednice, tako u svojem vlasništvu trenutačno ima cijele ili dio tri velike nekretnine na osječkom području, a za još nekoliko njih vodi sudske sporove oko povrata jer je posrijedi imovina koja je nacionalizirana. Njezini čelnici naglasili su da ne mogu i ne žele ulaziti u to što i koliko članovi židovske zajednice u Osijeku privatno posjeduju, ali su nam spremno iznijeli detalje imovine koja je vlasništvo Općine.

Ono što nikada nije bilo nacionalizirano, naglašava sadašnji predsjednik Općine Željko Beissmann, jest prelijepa i velika zgrada u Ulici Stjepana Radića 13 (potpuno obnovljena nakon velikoga požara 1998. godine), u kojemu se na 2. katu nalazi i sjedište Židovske općine Osijek. Ostatak zgrade pak u najmu je Pravnog fakulteta, do njegova budućeg i planiranog preseljenja na prostor sveučilišnog campusa. Međutim, posljednjih nekoliko desetaka godina, osječki Židovi vodili su niz pravosudnih sporova s državom oko vraćanja imovine koja im je svojedobno oduzeta. Problema je godinama bilo oko nekretnina za koje je dokazano da su povijesno naslijeđe Židovske općine Osijek. Najpoznatiji slučaj je atraktivan i veliki objekt na odličnoj lokaciji u samom središtu grada, glavnom osječkom Trgu Ante Starčevića, čija se ukupna tržišna vrijednost, u ovim vremenima gospodarske krize i recesije, procjenjuje na milijun eura. Njegova ukupna unutarnja površina iznosi više od 1.000 četvornih metara, a Židovska općina uspjela ga je vratiti u svoj posjed prije nekoliko godina.

- Vlasnici te nekretnine postali smo još 1957. godine, nakon što su tadašnje komunističke vlasti potpuno srušile ostatke židovske sinagoge u današnjoj Županijskoj ulici, zapaljene 40-ih godina prošloga stoljeća, kao i prateće prostore koji su bili čitavi. To rušenje izazvalo je veliku osudu javnosti pa nam je pripala ova zgrada. No, to je bila samo prividno, odnosno fiktivno jer je Židovska općina vlasnik te zgrade bila samo jedan jedini dan, a onda je ona nacionalizirana - objašnjava Beissmann.

Prije točno 14 godina, dakle još 1998. godine, ušli su u pravosudnu bitku za taj objekt, a stanje je dodatno zakomplicirala činjenica da su četiri etaže te zgrade u međuvremenu zauzeli drugi korisnici ili čak novi vlasnici. Korisnik prostora u prizemlju tako je svojedobno bio Grad Osijek, koji ga je iznajmljivao tvrtki Slavonijatekstil za njihovu trgovinu, a drugi kat, primjerice, dijelili su Osječko-baranjska županija i Hrvatski helsinški odbor, jedno vrijeme i Agencija za promet nekretninama. U potkrovlju su bili smješteni Zajednica prognanika Hrvatske (ZPH) i arhiva Građevinskog fakulteta iz Zagreba. “Prije tri godine uspjeli smo prvo vratiti prizemlje, čija je površina oko 370 kvadrata, a danas se tamo nalazi poslovnica Splitske banke, koja nama plaća najam. U našu korist presudio je i prvostupanjski sud u Osijeku, a zatim, nakon žalbe države, i Vrhovni sud. Jednako je bilo i s drugim katom površine oko 250 kvadrata, te potkrovljem veličine oko 200 kvadrata, čiji je načelni korisnik bila Županija. Ti prostori vraćeni su nam prije dvije godine, a Županija također, kao ni Grad za gore navedene prostore, nije pokretala upravni spor, na čemu im zahvaljujemo. Zauzvrat, Županija i dalje koristi dio prostora na drugom katu, a mi smo kao novi-stari vlasnik, sukladno važećem zakonu, bili dužni preuzeti njihov ugovor o korištenju prostora”, objašnjava Beissmann. Ostali su dotadašnji korisnici iselili se.

- Potkrovlje je jako derutno i zapušteno pa smo počeli postupak obnove, a potom ćemo i te prostore iznajmiti. Dinamika ovisi o tome koliko ćemo imati novca - navodi predsjednik. Što se pak tiče prvog kata zgrade, on je u međuvremenu prodan, i tamo se nalaze dva stana pa fizički povrat nije bio moguć. “Zbog toga smo samo dobili odštetu, koja nam je isplaćena dijelom u novcu, a dijelom u obveznicama. Određena je na temelju procijenjene vrijednosti koja je mnogo manja od tržišne. Dakle, fizički povrat puno je bolji, ali tu nismo mogli ništa”, ističu u Židovskoj općini. Kada je u pitanju treća spomenuta nekretnina, posrijedi je kuća katnica u Zmaj Jovinoj ulici u Donjem gradu, a ona je Općini vraćena prije pet godina. No, problem je što je u međuvremenu većina tamošnjih stanova također prodana pa im je pripala samo odšteta. U posjed im je vraćen jedan stan, veličine 70-ak kvadrata, ali u njemu je zaštićeni najmoprimac. “Ta gospođa, koja trenutačno tamo živi, ima pravo ostati do kraja života, a nakon toga taj stan će i praktično pripasti nama i moći ćemo ga iznajmljivati. Također, u prizemlju zgrade nalazi se 60-ak kvadrata nekorištenih poslovnih prostora, a za ostatak prizemlja još rješavamo dokumentaciju, jer je taj objekt pogodila granata još u Domovinskom ratu i ima velika oštećenja. Ako to uspijemo urediti, tamo ćemo vjerojatno otvoriti Klub mladih Židovske općine”, zaključuje Beissmann.