Objavljeno 17. svibnja, 2012.
Književnost Hrvata u Vojvodini često je produkcijski i kvalitetno velika, ali valorizacija - izostaje
Hrvati iz Subotice, Hrvati iz Pečuha i Osječani višegodišnju su kulturnu, znanstvenu i umjetničku suradnju stavili i na papir, potpisavši međunarodni ugovor između Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj, Umjetničke akademije iz Osijeka i Udruge Oksimoron.
Poučeni iskustvom ovogodišnjih natječaja, koje je raspisalo Ministarstvo kulture, a vezane uz projekte koji će se raspisivati u nadolazećem trogodišnjem razdoblju, bili su primorani svoje dosadašnje komunikacije s institucijama i akademijama u regiji u kojoj gravitiraju - Vojvodini, Mađarskoj i sjevernoj Bosni - kapitalizirati. Ovaj je ugovor još jedan od načina kapitaliziranja, nakon što je UAOS nedavno potpisao ugovor o suradnji s umjetničkom akademijom iz Novog Sada, ističe dekanica Helena Sablić Tomić, jedna od potpisnica ugovora.
“Radimo zajedničke projekte bliske svima pa mislimo da ćemo tako u budućim nastojanjima da izdignemo regionalni prostor u nacionalnom smislu adekvatnije aplicirati ne samo na Ministarstvo kulture, nego i na brojne europske fondove, kojima ih možemo predstaviti”, kaže Sablić Tomić, uvjerena da ovo ne će biti samo potpis na papiru, nego i stvarna suradnja.
S njom se slaže i Stjepan Blažetin iz Pečuha, ističući da ta suradnja traje desetak godina, s izuzetkom nešto mlađe Umjetničke akademije.
“Ne ćemo prvo potpisati pa onda to popuniti sadržajem. Nadam se da će suradnja nakon ovog formalnog dijela biti još jača i bolja. Radi se o razmjeni autora koji će objavljivati u spomenutim središtima, ali i promocijama, zajedničkom knjigoizdavaštvu i brojnim drugim aktivnostima”, napomenuo je Blažetin.
Potpisnik sa subotičke strane, Tomislav Žigmanov, tom je prigodom (u utorak, 16. svibnja) na Umjetničkoj akademiji predstavio i svoju novu knjigu studija i ogleda “Izazovi - sabiranja, sumjeravanja, tumačenja”, koji se bave knjigom i književnošću Hrvata u Vojvodini od najranijih vremena do danas. Okupljaju se oko tematike književnih praksi, kaže autor, koje su postojale od konca 17. st. pa do danas kada je u pitanju knjižvna praksa, ali i okružje koje prati knjigu kao specifičan kulturni proizvod. U pitanju je i nakladništvo, časopisna produkcija, bibliografija, ali i sve ono što se odnosi na tumačenje književne prakse u povijesti i danas te interpretacije dijela usmene književne baštine.
“Ne obrađujem na cjelovit način spomenutu tematiku, nego se dosljedno bavim fenomenom knjige i književnosti iz vizura izazova pred kojima se nalazi kultura Hrvata u Vojvodini. Književnost Hrvata ondje je često produkcijski i kvalitetno velika, ali još uvijek drugi elementi tog sustava, poput valorizacije i interpretacije u smislu kritičkoga sagledavanja onoga što se proizvodi - izostaju”, kaže Žigmanov.
Tekstovi u knjizi neka su vrsta napora da se u tom smislu učine neki pomaci. Ne krije zadovoljstvo što je knjiga o hrvatskoj književnosti u Vojvodini suobjavljena u Subotici, ali i u Osijeku i Pečuhu. Tako se na najbolji mogući način, smatra Tomislav Žigmanov, integriramo i postajemo dionicima hrvatske književnosti u cjelini.
Narcisa VEKIĆ
Tri su strane svoje dosadašnje komunikacije bile primorane - kapitalizirati