ZAGREB - Kriza je prilika za pokretanje promjena koje će omogućiti lakše zapošljavanje, osobito mladima koji su najviše pogođeni gospodarskom stagnacijom Hrvatske u posljednje četiri godine. Dosad je hrvatski obrazovni sustav proizvodio ljude za Zavod za zapošljavanje. Obrazovati ljude za zanimanja koja su kod nas nezapošljiva nije pošteno ni prema mladima, ni prema njihovim roditeljima, a nije dobro ni za gospodarstvo i državu, rekao je prekjučer Mirando Mrsić, ministar rada i mirovinskog sustava, obrazlažući zašto njegovo ministarstvo želi obrazovni sustav uskladiti s potrebama gospodarstva i razvojnim ciljevima Hrvatske.

- Ulaskom Hrvatske u EU, a to će se dogoditi 1. srpnja iduće godine, mnogi naši mladi ljudi zasigurno će potražiti posao izvan Hrvatske, a na nama je da im povećamo mogućnost zapošljavanja kod kuće, kazao je Mrsić na okruglom stolu "Tržište rada i kriza", u organizaciji časopisa Banka. Za početak, njegovo je ministarstvo, kaže, potaknulo Zakon o poticanju zapošljavanja, kojim će se mladima s diplomom omogućiti da steknu radno iskustvo od godinu dana, uz plaću od 1.600 kuna. Iduće godine, kaže Mrsić, ta će plaća možda biti veća, ali glavni je cilj već sada omogućiti neko radno iskustvo za više od 60 tisuća mladih ljudi u Hrvatskoj, koji takvog iskustva praktički nemaju.

Mnogo je veći problem to što u Hrvatskoj vlada velika neravnoteža između potreba gospodarstva i ponude zanimanja. O tome je opširno govorila Mrsićeva savjetnica Sanja Crnković Pozaić, primijetivši da u našoj državi nikad nismo mogli napraviti bilancu potreba radne snage. Ta je bilanca važna jer može obrazovnom sustavu pomoći da proizvodi zanimanja koja gospodarstvu trebaju. Ako želimo imati aktivnu politiku zapošljavanja, onda se - prema njezinim riječima - državne i lokalne vlasti moraju bolje organizirati, počevši od samog Ministarstva rada.

- Ministarstvo rada i Ministarstvo za regionalni razvoj trebaju biti odgovorni za stvaranje "hrvatskog kvalifikacijskog okvira". Oni moraju definirati potražnju i standarde zanimanja, rekla je Crnković Pozaić, koja već dulje vrijeme upozorava da aktivnog odnosa prema zapošljavanju ne može biti ako država pritom ne definira strateške razvojne ciljeve. Tako se može graditi sustav koji bi uključio buduće potrebe za radnom snagom, jer sadašnji sustav to ne omogućuje.

Sanja Crnković Pozaić je još prije dva mjeseca upozorila da u hrvatskim županijama postoje golemi viškovi ljudi obrazovanih za informatiku. Oni, rekla je, nađu posao prosječno za tri mjeseca, ali na mjestima kuhara ili konobara, dok se samo 17 posto informatičara zaposli u struci.

Međutim, profesor sa splitskog Ekonomskog fakulteta Željko Mrnjavac smatra da obrazovni sustav ne može "mehanicistički" svoje upisne kvote prilagođavati kvotama zanimanja koja se traže na tržištu. Primjerice, rekao je, zbog liberalizacije otvaranja privatnih ljekarni skočila je potražnja za farmaceutima. Iako ne negira potrebu usklađivanja između obrazovnog sustav i gospodarstva, Mrnjavac je rekao da ga zanima što će se dogoditi kad se zadovolje te potrebe, koje su na tržištu rada često kratkoročne. Osim toga, mlade ljude ne može se prisiliti da se školuju za zanimanja koja ne žele, rekao je Mrnjavac, otkrivši da ni vlastitu kćer nije uspio nagovoriti da studira nešto što je, prema njegovu mišljenju, racionalnije.