Objavljeno 28. travnja, 2012.
Samo ono što se uporabiti ponovno ne može, u vrećama se baca u kontejner koji ide na smetlišta
Jedva čekam da ministrica Holy uvede recikliranje otpada!, uzviknula je jedna gospođa, koja je u kvartovsku trgovinu donijela nekoliko praznih plastičnih boca za koje je ranije platila povratnu naknadu.
Ostatke hrane, kazala je, bacat će konačno u jednu kantu, boce u drugu, papir u treću, i tako redom. Tako to, zaključila je, rade u svim uređenim državama, pa možemo valjda i mi. Valjda možemo. Kako će se hrvatski građani prilagoditi novom, najavljenom sustavu prikupljanja i plaćanja odvoza otpada, pokazat će vrijeme, no kako se zasad može iščitati na forumima, podjednak je broj onih koji ovako nešto jedva čekaju, kao i onih koji su uvjereni da kod nas primarna selekcija smeća - nema šanse. Ljudi će, kažu skeptici, otpad, kako bi platili manje, bacati posvuda.
Novi Zakon o otpadu predviđa primarnu selekciju otpada na tzv. "zelenim otocima" u kvartovima gradova, kao i u manjim sredinama, tako da se odmah u posebne kontejnere odvajaju papir, staklo, plastika, ostaci hrane i tako redom, a samo ono što se uporabiti ponovno ne može, u vrećama baca u kontejner koji ide na smetlišta. Za one koji ne budu reciklirali, ponavljano je iz Ministarstva, takav će sustav biti skuplji, no jeftiniji za ekološki osviještene, koji si budu dali malo truda.
Desetljećima, kako bi platili što manje, građani si truda daju u uzornoj Švicarskoj, ili pak Njemačkoj, čiji su model preuzele mnoge države. Njihovom se sustavu teže prilagođavaju tek useljenici no, uz visoke kazne i revno komunalno redarstvo, otpor ne traje dugo. Nakon što odvoji sve što se iz smeća može sortirati i zatim reciklirati, prosječna četveročlana njemačka obitelj odvoz neselektiranog otpada godišnje plaća oko 150 eura ili 95 kuna mjesečno. Nešto manje, oko 80 kuna, sada kod nas plaća zagrebačka obitelj u 80 četvornih metara stana (jer se u Zagrebu odvoz smeća još naplaćuje sukladno kvadraturi). Tako četveročlana obitelj u Zagrebu, koja živi u stanu od 80 metara četvornih, i "proizvede" više smeća, odvoz plaća koliko i par umirovljenika u tolikoj kvadraturi, ili pak samac koji ne kuha i čitav dan je na poslu. Zaživi li i kod nas njemački model, četveročlana obitelj će, nema sumnje, plaćati daleko više nego sada ne bude li otpad prvo selektirala, dok će se umirovljenicima ili samcu, pogotovo uz selekciju, taj trošak bitno smanjiti. Plaćanje odvoza po volumenu ili po broju ukućana, i kod nas je na snazi od početka 2011., no mnoge mu se jedinice lokalne samouprave, poput Zagreba, nisu prilagodile.
Ministrica Holy načelno je već spominjala kamere i druge načine kontrole, no tu su i čipirane vreće za otpad, čipirani kontejneri i slično. Načina svakako ima, potrebno je promijeniti još "samo" svijest građana. Zbog kupovine nove opreme "komunalci" će nam, nema sumnje, uslugu poskupjeti, moguće, kako to kod nas već biva, i iznad europskih primjera.
Bojana MRVOŠ PAVIĆ
Određeni čak i “pristojni sati” za bacanje stakla
U Švicarskoj komunalna poduzeća građanima za dva franka prodaju posebne vrećice u koje se baca ono što se selektirati ne može (stane 10-ak kg smeća). Ostalo se selektira na "zelene otoke" na kojima su kontejneri različitih boja poklopaca. Zimi, toplina od spaljivanja neselektiranog otpada, ide u sustav grijanja. Kazne za miješanje otpada su od 300 do nekoliko tisuća franaka. U Njemačkoj recikliranje počinje u trgovinama, gdje građani mogu odmah po kupnji ostaviti neku ambalažu, primjerice kutije od žitnih pahuljica i druge, višak omote. Na plastične i staklene boce ide, kao i kod nas, povratna naknada, no može se i baciti u posebne kontejnere. Određeni su čak i "pristojni sati", kad se smije ubacivati staklo, da razbijanje ne stvara buku. Sve je uređeno, toga se građani pridržavaju, a i komunalni redari nisu blagi.
Galović: Drakonske kazne EU-a
"Ako se moja 75-godišnja baka tako može ponašati u Italiji, ne vidim zašto iste navike ne bi stekli i Hrvati", kaže Marijan Galović iz Zelene akcije. Država nam, napominje, treba to omogućiti, za što politička volja na državnoj razini postoji, pitanje je samo hoće li je biti i lokalno. "Ne bude li i tamo volje, država će morati reagirati represivno, jer će i državu, ne bude li se pridržavala europskih pravila o selektiranju otpada, sustići drakonske kazne EU-a", ističe Galović.
TKO JE HTIO - MOGAO JE RAZVRSTAVATI
Situacija u Osijeku pokazuje da je problem u ljudima koji nemaju naviku, niti osjećaju potrebu, razvrstavati otpad pa se u gomilama komunalnog otpada nalazi mnogo iskoristivog otpada koji završi na smetištima, nepotrebno zagađuje okoliš i opterećuje sustav odvoza otpada. Zelenih otoka ima u praktički svakom osječkom kvartu i oni koji su htjeli, otpad su mogli razvrstavati godinama. Uvođenjem plavih kanti za stari papir situacija se nešto popravila, ali za prave rezultate nedovoljno je razvrstavati samo papir. Tu je i veliko reciklažno dvorište na Jugu 2 gdje građani mogu dovesti praktički sve vrste otpada, uključujući automobilske gume, korišteno ulje, metal, baterije i slično.(I.S.)
150
eura ili 95 kuna odvoz neselektiranog otpada godišnje plaća prosječna četveročlana njemačka obitelj