Kao i brojna prethodna, izvješće i s ovogodišnjeg prvenstva Hrvatske u dresurnom jahanju zauzelo je u hrvatskim medijima minoran prostor. Čak i među ljubiteljima konjičkog sporta, naime, dresura je neopravdano zapostavljena, što se posebno odnosi na našu zemlju. Za Njemačkom, primjerice, u tom smislu doslovce – kaskamo...
A nedavno državno prvenstvo održano u Zagrebu potaknulo je znatiželju Esekera, jer je viceprvakinja postala Gordana Pavić, 36-godišnja Osječanka, koja je u svijet ljepota konjičkog sporta ušla još kao djevojčica na Pampasu, da bi se nakon završetka studija veterine sasvim preselila u Zagreb i posvetila upravo dresurnom jahanju.
- Oduvijek sam željela studirati veterinu, što mi se i ostvarilo, jer sam nakon gimnazijskih dana u rodnom Osijeku došla u Zagreb, diplomirala na Veterinarskom fakultetu i – tu ostala, počela je svoju priču Gordana, pijuckajući sok u kafiću nadomak tržnice na Dolcu.

Lord i Allegro
– Nažalost, ne radim u struci, iako sam stalno s konjima, ali u posve drukčijem, sportskom smislu. Radila sam za Holding u Školi jahanja, ali zbog recesije sve je reducirano, pa sam trenutačno nezaposlena. Rekla bih freelancer sam. Fakultet sam, pak, iskoristila i za završetak akademije za kiropraktičara za konje i pse, pa tako uz lekcije iz jahanja i treniranje, još radim i kiropraktiku na konjima, kaže Gordana.
Opredijelila se za dresurno jahanje, a da nije pogriješila pokazalo je i nedavno prvenstvo Hrvatske, na hipodromu u Zagrebu, kad je kao članica Purgerskog konjičkog kluba po drugi put postala viceprvakinja, iza Ive Jurak, članice zagrebačke Breze (koju Gordana i trenira, nap.a.), ponovivši tako uspjeh otprije tri godine. Tada je jahala Dark Lorda, konja kojem više nitko nije davao izgleda za značajniji rezultat, jer je proglašen “netalentiranim za preponsko jahanje”, inače najpopularnije u našem konjičkom sportu u cjelini.
- Dark Lord je, nažalost, prošepao, pa sam od tada u tri godine imala tri konja, priča nam Gordana, ne skrivajući pritom golemu ljubav prema svakom grlu na kojem je radila dresuru. – Sad sam bila na lipicancu Conversano Allegri. Inače bitno je reći da nas u Hrvatskoj nema mnogo, sve se svelo na nekolicinu entuzijasta, spremnih ulagati u sebe i mukotrpan dresurni rad s konjima. Imali smo tu sreću da upoznamo i dvije godine koristimo u radu vrhunska iskustva Francuskinje koja se sasvim slučajno zatekla u našoj zemlji. Iva (Jurak, nap.a.) i ja odlazile smo i u inozemstvo na usavršavanje... Ipak, više od svega toga napretku koristi sustavni i kontinuirani svakodnevni rad s konjima.

Govor tijela
Zanimalo me kakva su Gordanina iskustva o uspostavljanju kontakta jahača s konjem, o čemu su mi često pričali zaljubljenici u taj sport. Pogotovo jer je dresurno jahanje još suptilnije u tom odnosu jahač - konj od preponaša, galopera ili primjerice kasača.
- S Allegrom sam vježbala mnogo kraće nego ranije s Lordom (što je bilo nešto posebno, od nule), pa se nisam nadala baš tako prisnoj komunikaciju koja je, na kraju, donijela drugo mjesto. Kod toga je, inače, nužno upoznati njihov govor tijela, praktično uspostaviti odnos kao s – partnerom tijekom plesa! Pritom je bitan stav u jahaču “gore”, jer kad vi imate pravilan stav konj vas čuje, pa prihvati što se od njega traži, a na isti način jahač mora imati strpljenja i zauzvrat osjećati što je konju lakše. Tu je bitno uspostaviti komunikaciju, naravno, uz beskrajno strpljenje tijekom rada. Štoviše, radeći s Lordom, zapravo, ja sam postala bolja osoba, budući da me naučio da obuzdam vlastiti temperament! Naučio me da slušam i konje i ljude oko sebe, što nije uvijek bilo tako...

Prednost dresuri
Gordana se, inače, i prvih godina kad je tramvajem ili biciklom iz obiteljskog doma u Zagrebačkoj ulici (u Osijeku, naravno), počela prepoznavati svoju veliku životnu ljubav na Pampasu, bavila preponskim jahanjem. Zapravo, prvo je voltažirala (trener Furda, potom Davorka Šuvak), što drži i te kako značajnim temeljem konjičkog sporta. Ipak, oduvijek je osjetila zov dresure u kojoj, kaže, osjeća mnogo dublji odnos, odnosno suradnju jahača i konja, o čemu se često priča.
- Strašno volim imati iza sebe argumente, pri čemu mi je u dresurnom jahanju umnogome pomoglo poznavanje anatomije, fiziologije i načina kretanja konja, stečeno tijekom kiropraktičkog obrazovanja. I to je svakako presudilo u mojoj odluci da se opredijelim dresurnom jahanju, iako ni jednog trenutka, posebice zbog adrenalina i opasnosti, ne umanjujem složenost i važnost preponskog jahanja, ali je u dresuri nužno jahaču mnogo dublje ući u sebe.
Gordana Pavić bi satima pričala o dresurnom jahanju, najnoviji uspjeh svakako će biti dodatni poticaj za još više odricanja i strpljenja u radu s konjima. A kako lijepo pleše Gordana s Allegrom, moći će se veoma brzo uvjeriti njeni nekadašnji sugrađani, budući da se 18 i 19. rujna na Pampasu održava finale ovogodišnjeg Croatia cupa u dresurnom jahanju!

Dragutin KERŽE