Dok ilustriram knjigu ne razmišljam o ciljanoj publici jer mi to stavlja okvire na kreativnost - kaže Tomislav Torjanac, nagrađivani ilustrator i slikar, koji radi ono i onako što bi i sam rado vidio u izlogu neke knjižare ili na polici knjižnice.
Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek i nakladnik Mozaik knjiga priredili su jučer (u srijedu, 20. travnja) pravu poslasticu za oči i uši, kako za male, tako i odrasle čitatelje. Ugostili su Tomislava Torjanca (1972.) koji je Slavoncima ovaj put i osobno predstavio svoj rad, i to kroz malu izložbu (koja se može pogledati do kraja travnja), te razgovor s učenicima osječke Osnovne škole Franje Krežme o procesu ilustriranja knjiga “Mačak i vrag” Jamesa Joycea, “Kako živi Antuntun”, “Djevojčica i div” te novoj biblioteci “Priča na dar”. Bio je to opušteno i neozbiljno druženje, jer sam Torjanac za sebe kaže da nije pretjerano ozbiljan.
Umjetnik nije krio zadovoljstvo što je u Osijeku (za koji ga vežu neka vrlo lijepa sjećanja) i što se ima prigodu družiti s toliko publike različitih generacija, što mu je dodatni izazov. Iako ga veseli raditi i jedno i drugo jer su odraz kreativnosti, naslovnica je za njega vizualni komprimat sadržaja knjige, ali i stila pisanja. No slikovnica mu pruža više prostora “da se razmaše”.
Iako se čini da su ga prvo prepoznali “vani”, pa tek onda doma, s tim se potpuno ne slaže. Kao svoju prvu slikovnicu izdvojio je Joyceovu “Mačak i vrag”, koju je ilustrirao 2005., a to je bilo prije nego je prepoznat izvan granica domovine.
Na međunarodnom natječaju za ilustriranje romana “Pijev život” Yanna Martela (dobitnika nagrade Man Booker za 2002.), Torjanac je pobijedio 2006. Natječaj su raspisali škotski nakladnik Canongate Books, britanske novine The Times, australske The Age i kanadske The Globe and Mail. Ilustrirano izdanje objavio je Canongate Books u rujnu 2007. Jedino je to Torjančevo djelo koje nije isključivo za djecu, napomenuo je. Projekt je to koji je teško usporediti s većinom u izdavaštvu, ne samo u nas nego i vani.
Iako ne radi “za nagrade”, one su ponekad naznaka da je na pravom putu, dodao je kroz smijeh, ipak ne krijući zadovoljstvo što ih je dobio. “Bitno je da sam zadovoljan onim što radim, a onda se to obično odrazi tako da to drugi prepoznaju pa iz toga proizađu valjda i nagrade”, kaže Torjanac.
Ilustratori, kaže Torjanac, često rade u svom malom atelijeru, opskurnosti radne sobe i za njih se slabo zna. No ne krije da je u posljednje vrijeme upravo na tom planu sretan jer se o ilustraciji u Hrvatskoj dosta govori, a pokrenut je i Hrvatski biennale ilustracije. Imao je prigodu ići i na promotivnu “book tour”, o čemu kao ilustrator nije mogao ni sanjati.
“Postoje pozitivni pomaci posljednjih godina što se tiče tretiranja ilustracije. Da imam problema s egom, vjerojatno bih se bavio nekim drugim poslom”, zaključio je.

Narcisa BOŠNJAK