POČELI SE DOSELJAVATI 1946. GODINE
Objavljeno 7. svibnja, 2024.
Međimurci kažu kako ih je u Baranji trenutno više nego autohtonih Šokaca
PETLOVAC/BELI MANASTIR
U Petlovcu su proteklog vikenda održani 2. Dani kajkavštine, jedna od rijetkih sličnih manifestacija u Baranji.
Organizirali su je udruga Tradicijom za budućnost i DVD Petlovac, a cilj joj je doprinos očuvanju kajkavskog govora. Posjetiteljima su se predstavili dječja skupina petlovačkog FS Kraluši, KUD-ovi Mura iz Murskog Središća i Kotoribe, Seljačka sloga iz Baranjskog Petrovog Sela te folkloraši iz Posavskih Brega.
Održana je i predstava na kajkavskom jeziku "Biti, piti il‘ popevati" u izvedbi teatra iz Bistrice, a čitana je i kajkavska poezija. Manifestacija nije mogla proći bez međimurskih delicija, pa je organizirana izložba starinskih kolača nazvana - Kajkavski oblizeki. Petak i subota završeni su zabavom uz TD bend, a nedjelja je bila rezervirana za vatrogasno natjecanje za djecu i mladež - Memorijal "Ivan - Ivica Salonja", jer vatrogastvo među Međimurcima ima dugu tradiciju.
- U Petlovcu živi 700-tinjak stanovnika, a 70 posto ih se izjašnjava kajkavcima. Većina ih kajkavski govori u vlastitom domu. No, kako se kajkavski ne govori samo unutar četiri zida, organizirali smo ovu trodnevnu priredbu - ističu organizatori.
Ništa od navedenoga ne bi se dogodilo da nije postojao "vlak bez voznog reda". Sve je počelo nakon Drugog svjetskog rata. U Banat, Bačku, Baranju i Srijem tada su, u prvi mah, trebali stići borci NOB-a, te dobiti zemlju konfisciranu od osoba (većinom) njemačke narodnosti. Baranja je bila "osigurana" za naseljavanje tisuću obitelji iz Dalmacije, s Banije i Korduna, za koje je bilo odvojeno 10.000 katastarskih jutara zemlje. Sve se odvijalo prema zakonu, koji je nalagao oduzimanje i predaju u državne ruke velikih posjeda, zemljišta u vlasništvu banaka, poduzeća, akcijskih društava, crkava i drugih vjerskih ustanova, potom zemljišta čija površina prelazi zemljišni maksimum (25 do 35 hektara) te onog bez vlasnika i nasljednika. Budući da cilj savezne kolonizacije nije ostvaren, u proljeće 1946. došlo je do naseljavanja Međimuraca i Zagoraca. U iduće dvije godine u Baranju je naseljeno između 2300 i 2800 osoba iz Međimurja, uglavnom u Kozarac, Petlovac, Beli Manastir, Dardu, Kneževe Vinograde, Popovac... Do kraja 1946. godine u organiziranim kolonističkim transportima u Baranju je preseljena 401 obitelj, s 1850 članova. Ukupan broj doseljenih ipak je bilo teže odrediti jer je dio njih došao samostalno, u potrazi za boljim životom, a njihovo doseljavanje protegnulo se do 50-ih godina prošlog stoljeća. Prema procjenama od prije desetak godina, dok je aktivno radilo zavičajno društvo Međimuraca, u Baranji je tada živjelo približno 5000 osoba međimurskog podrijetla. Kako je isticao ondašnji predsjednik društva, Damir Kedmenec, samo u Belom Manastiru nastanjeno ih je 700-tinjak, dakako najviše onih iz druge i treće generacije. Do podataka su došli uz pomoć bivšeg župnika, pokojnog don Josipa Koščaka. Međimurci danas žive diljem Baranje, a u šali kažu kako ih je - više nego Šokaca.
Ivica Getto
Prva godišnjica obilježena još 1986.
Zavičajno društvo Međimuraca osnovano je 2002. godine, premda je ideja o osnivanju rođena već po povratku iz progonstva. Osnovni je razlog bio što je velik broj Baranjaca međimurskog podrijetla upravo u Međimurju u vrijeme progonstva našlo privremeni krov nad glavom, a velik broj sudjelovao je i u Domovinskom ratu. Važno je istaknuti kako je 40. obljetnica doseljavanja Međimuraca u Baranju obilježena još 1986. godine u Kozarcu, a 20 godina poslije, za isto toliko godina starija obljetnica, održana je u Belom Manastiru, u organizaciji tada već osnovanog zavičajnog društva. Danas su Međimurci koncentrirani u Petlovcu i Kozarcu. Tamošnje stanovništvo i nadalje čuva tradiciju svojih roditelja, baka i djedova...